Pratite nas

Razglednice

Maratonci u divljini: SUPERBRZO PLEME – ROĐENI DA TRČE!

Published

on

Pleme Tarahumara je zapadnom svijetu najpoznatije po svojim atletskim sposobnostima u trčanju na duge staze. Populaciju čini od 50.000 do 70.000 ljudi koji žive na isti način kao i njihovi preci prije sto godina.

Osim po tome što su izbjegli španske osvajače u 16. vijeku i sačuvali kulturu stanovanja u pećinama, poznati su po smirenosti i nadljudskoj izdržljivosti, zahvaljujući kojoj trčeći prelaze velike razdaljine po veoma lošem terenu.
Pripadnici ovog plemena svoju djecu od ranog djetinjstva uče tehnici trčanja na velike daljine iz praktičnih razloga, ali i kako bi održali plemensku tradiciju u životu.

Mnoge Tarahumare i danas žive u pećinama na liticama. U domove ulaze služeći se dugačkim štapovima, a u stijenama nestaju poput duhova. Njihova sposobnost kamuflaže je toliko veličanstvena da prilikom prolaska kroz naselje nećete naići ni na čovjeka ni na kuću.

Tarahumare temelje ishranu na kukuruzu, pasulju, tortiljama od kukuruznog brašna, voću i povrću. Meso gotovo uopšte ne jedu, a glavni izvor proteina im je kozje mlijeko.

Sebe nazivaju Raramuri, što na njihovom maternjem jeziku znači „ljudi koji trče“. Trkači Tarahumara neki su od najboljih maratonaca na duge staze na svijetu.

Praktično nema nikoga ko bi mogao da im parira u trčanju. Za njih je trčanje izvor uživanja, ali i neophodnost zbog egzistencije. Naselja su im udaljena jedna od drugih desetinama kilometara, što znači da Raramuri pređe više od 100 kilometara za samo nekoliko dana, i to u sandalama.

Na svojim ultramaratonskim trkama uglavnom jedu mljeveni kukuruz u vodi, nešto slično palenti. Ne piju vodu jer je veoma zagađena – konzumiraju uglavnom pivo od kukuruza, čak i za vrijeme trke.

Pored fizičke sposobnosti i istorijskog otpora, Raramuri su poznati i po izvanrednom zdravlju. Studije National Geographic-a otkrile su da pate od praktično nula odsto dijabetesa, bolesti srca ili karcinoma. Takođe su tvrdili da njihov svijet ne uključuje krađe ili okrutnosti.

Kako bi otkrili tajnu njihove brzine i izdržljivosti, stručnjaci i istraživači su razloge tražili u njihovoj ishrani, načinu života i razmišljanja, pa čak i građi mozga, ali nisu našli odgovor. Ostaje da se utvrdi da li je trčanje bosih nogu zapravo ključ postizanja njihovih nadljudskih podviga. Ili je samo u pitanju genetika. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending