Zanimljivosti

*bala sam nanu naninu: DŽIHO JE MALA MACA, ZA TETA RAMIZU

Published

4 godine

07/07/2020

Lik Tete Ramize koji se prije nepunu godinu pojavio na društvenim mrežama pobrao je simpatije ne samo Bosanaca i Hercegovaca, već ljudi iz cijelog svijeta. Mostarci ma gdje bili, odmah su prepoznali taj, samo njima do kraja poznati „mostarski mentalitet“, grohotom se smijući.

Dopalo se to i ljudima koji nisu iz Mostara, o čemu svjedoče brojne poruke upućene Teti Ramizi. Imaginarni lik “teta Ramiza” ima supruga Muju i kćerku Sabahu

Kako je objavio mostarski ba, teta Ramiza je jedan Mostarac koji je prije 5 godina napustio svoj Mostar! Naime nakon 5 godina fakulteta, državnog ispita, volonterskog rada i raznih aktivnosti moraoje otići iz grada na Neretvi.

“Ja sam osoba koja voli slobodu! Demokraciju! Jednostavno ne mogu sebe zamisliti u nečemu pa evo i poslu, a da iznad mene stoji osoba koja će sa mnom upravljati!
Ne kažem da nisam mogao, jednostavno nisam želio i moj gradski „Mostarski stav“ to nikada sebi ne bi dozvolio. Lijepo je biti dio Europskih država, dobiti posao i promjeniti isti a da vam pri tome ne trebaju teta, strina, susjeda ili rođak nego vi, vaše znanje i sposobnost.

I tako vam je Ramke iz Mostara u Evropu donijela jedan dio Mostara i postala preoznatljiva po svim ukrasima koje je ponijela iz ovog prelijepog grada – grada “liski”, šeretluka, vedrog duha, prkosa… .

Na pitanje kako mu sve ovo padne na pamet, odakle inspiracija, ramke odgovara:
“Cjeli život sam nekako povezan sa glumom, imitacijom, muzikom… i moja jedina čežnja ovdje u inostranstvu su ljudi, susjedi… Mi Mostarci smo jako poseban narod, u liku tete Ramize nikada nećete prepoznati komsinicu ili majku iz Sarajeva, Zagreba, Beograd, Podgorice… nego baš iz Mostara! Specifičnost je naša jača strana i nikada se ne trebamo stidjeti odakle dolazimo, naprotiv! Veliki broj moje obitelji je otišao u susjednu Njemačku,Austriju… pa smo tako kako sam rekao ponijeli i svoje običaje za sobom.

Moja mama je ostala ista u jednoj Njemačkoj. Mama moje rodice takodjer, pa smo tako vjerovatno čeznući za Mostarom počeli snimati poruke na Instagram jedno drugom:

Osim po Neretvi, svjetlosti i suncu , Mostar je specifičan i po ljudima koji u njemu žive. Mostarske liske i mahaluše su dobri duh ovog grada, koji nasreću još živi, između ostalog zahvaljujući i njegovim talentovaanim građanima, koji ga oživljavaju na različite načine.
Teta Ramiza je to , kako bi se u Mostaru reklo, uradila „nema dalje“. Originalnija je od skečeva Osmana Džihe.

Evo šta se dešava kad Sabaha skuha ručak:

• TETA RAMIZA: KO DA JEDEM JADRANSKO MORE

Posted by NajPortal.ba on Utorak, 7. July 2020.

Sljedeća vijest

Baš su izabrale: ROJ PČELA UDOMIO SE U ZGRADI SKUPŠTINE TK-A, VALJDA DA ISTJERA “TRUTOVE I TRUTUŠE”

Predhodna vijest

7. juli je Svjetski dan čokolade: SLOVENAČKA “DIVOVSKA ČOKOLADA” JE NAJVEĆA NA SVIJETU

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

9 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.