O Aliji Đerzelezu u starom Sarajevu mnogo se pričalo. Pisao je o njemu nobelovac Ivo Andrić, opjevan je u mnogim pjesmama, kao zaštitnik podređenih, pravde i vjere. U svim je djelima čovjek iz naroda, osoba koju se čeka i koja će doći osloboditi narod. Legende o njemu i danas žive.
Mnogo je priča o junaštvima Alije Đerzeleza. Govorilo se da je imao dvije kuće u Sarajevu, jednu kod Sinanove tekije, a u drugoj pod Grdonjom je ljetovao, na sjevernoj strani Sarajeva. Od porodice je imao staru majku i neudatu sestru Ajkunu. Prema predaji siromašna porodica nije mogla živjeti od Đerzelezove zarade pa su majka i sestra tkale i plele da bi se prehranili.
U predaji se kaže da mu je sestra nepravedno oklevetana, pa ga je pred smrt zaklela, da poslije njene smrti kad je budu mrtvu kupali, zagrije vodu na vatri od brijestova drveta. Zatražila je da joj na mjestu grobnog nišana umjesto nišana postave dvije glavnje iz te vatre. Prema predaji kazala je:
“Ja čista obraza i nevina umirem, a to će pokazati i dvije glavnje što ćeš mi ih postaviti na grobu: ako olistaju– znat će se da sam istinu govorila”
To se dogodilo, glavnje su olistale, a nad grobom su vremenom nikla dva velika stabla. Taj dio je nekada u Sarajevu bio poznat kao “velika drveta”.
Gradu Sarajevu je od posebne kulturne i historijske vrijednosti graditeljski kompleks “Kuća Alije Đerzeleza” koja se nalazi u sarajevskoj mahali Vrbanjuša, na uglu ulica Sagrdžije i Alije Đerzeleza , na sjevernoj padini grada. Podignuta je u 17. vijeku i građena je namjenski, kao stambeni objekat za bogatu zanatlijsku porodicu. Do danas nisu pronađeni tačni podaci o osnivaču i graditelju ali se zna da su posljednjih 200 godina vlasnici bili iz porodice Čejvan,
Zadnjih godina puno se govorilo o iuzgradnji otvorenog turbeta Ajkuni Đerzelez. Idejno rješenje je uradio arhitekta Mufid Garibija. Bivši gradonačelnik Abdulah Skaka je započeo aktivnosti, a projekat je poržala i Općina Novi Grad.
“Ta žena je zaslužila da se sačuva od zaborava. Izvšena su i arheološka ispitivanja kako bi se moglo pristupiti radovima. A mezar nikada nije diran” – kaže arhitekta Garibija, te otkriva da bi na sadašnjem mezaru nišani ostali isti, a radovi bi bili urađeni u kamenu sa natpisima na bosanskom i na arapskom jeziku. (Naj portal)
