Pratite nas

Razglednice

Najčudesnije djelo renesanse: BRUNELESKIJEVA KUPOLA

Published

on

Firentinska katedrala ili katedrala Santa Marija del Fjore je jedna od najpoznatijih italijanskih građevina i simbola Firence, a nalazi se u samom središtu grada koji je zaštićen kao svjetska baština. Crkva je peta po veličini u Evropi – poslije bazilike Svetog Petra u Rimu, katedrale Svetog Pavla u Londonu, seviljske katedrale i milanske katedrale, i sve do danas najviša građevina u gradu, a dugačka je 153 metara.

Izgradnja katedrale počela je 1296, ali je zbog kompleksnosti plana kupole završena tek 173 godina kasnije – 1436. i to zahvaljujući Filipu Bruneleskiju, koji je za ovaj poduhvat izumio posebnu mašinu. Zbog dugog trajanja izgradnje katedrala je poprimila i gotičke i renesansne oblike.

Santa Marija del Fjore sagrađena je na mjestu gotičke crkve Santa Reparata, kupola na vrhu katedrale u to je vrijeme bila jedinstvena po visini, izgledu i načinu gradnje. Ona je ujedno predstavljala želju firentinskih političara za dokazivanjem njihove ekonomske moći. Gradnju kupole gradska je vlast započela raspisivanjem konkursa za projektanta koji je trebalo da donese inovativnost u dovršenju katedrale.

Na konkursu 1418. godine, čija je glavna nagrada iznosila 200.000 forinti, pobijedio je nacrt tada mladog arhitekte Bruneleskija, koji je ujedno imenovan glavnim upravnikom projekta izgradnje kupole.

Njegov nacrt sadržavao je dvije kupole: jednu unutar druge, za šta je prvo osigurao tehničke uslove – postavio je skele za radnike sa zupčanicima za pokretanje užadi, a zatim dizalicu visine oko 20 metara s nizom protivtegova i ručnih mehanizama za podizanje bočnog tereta. Kako bi tako veliku konstrukciju održao bez vanjske podrške, Bruneleski je izumio novu tehniku gradnje.

Kupolu čini dvostruka ljuska – lakša, vanjska štiti unutrašnju, a učvršćuje ih splet rebara. Unutrašnjost kupole krasi freska “Posljednji sud” Đorđa Vazarija i Federika Cukarija – 3.600 metara kvadratnih velika slika koju su slikari radili punih 11 godina.

Visina kupole na firentinskoj katedrali je 114 metara, a radijus zakrivljenosti iznosi 55 metara, što predstavlja još jednu novost koju je Bruneleski donio u svom revolucionarnom nacrtu.

Gradnja kupole trajala je od 1420. do 1436. godine, a papa Eugen IV osveštao je katedralu na praznik Blagovijesti 25. marta 1436. godine, te je položen kamen temeljac za lanternu – završni tornjić – koju je takođe osmislio Bruneleski.

Čovjek koji je najviše zaslužan za današnji izgled katedrale, Bruneleski, preminuo je 15. aprila 1446. od iznenadne i teške bolesti te je uz visoke počasti pokopan u kripti katedrale.

Vanjsko pročelje katedrale od bijelog mramora, sa zelenim i roze rubovima, u današnjem obliku je završeno tek pred kraj 19. vijeka, iz kojeg vremena potiču i troje bronzanih vrata s prikazima Bogorodičinog života. Iznad ulaznih vrata nalaze se još rozeta te niše sa statuama 12 apostola i Majke Božje s Hristom.

Kada je gledate u panorami gradi, građevina će vas fascinirati svojom velelepnošću, ali sama unutrašnjost katedrale može vas iznenaditi svojom skromnošću. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending