Pratite nas

Razglednice

Hodočasnici, vojnici ili turisti: MISTERIOZNA TAJNA “JEZERA KOSTURA” U INDIJI

Published

on

Jezero Rupkund nalazi se na 5.029 metara nadmorske visine na dnu strme padine na Trisulu, jednoj od najviših indijskih planina, u državi Utarakand. Ostaci su razbacani oko i ispod leda na “jezeru kostura”, koje je otkrio patrolni britanski čuvar šuma 1942. Više od pola vijeka antropolozi i naučnici proučavali su ostatke.

Jezero već godinama privlači radoznale naučnike i posjetioce. U zavisnosti od sezone i vremena, jezero, koje većinu godine ostaje zaleđeno, širi se i smanjuje. Tek kad se snijeg otopi vidljivi su kosturi, ponekad sa pričvršćenim mesom i dobro očuvani. Do danas su ovdje pronađeni skeletni ostaci oko 600-800 ljudi. U promocijama turizma, lokalna vlada to opisuje kao “misteriozno jezero”.

Tokom više od pola vijeka antropolozi i naučnici proučavali su ostatke i zbunjivali mnoštvo pitanja. Ko su bili ti ljudi? Kada su umrli? Kako su umrli? Odakle dolaze?
Jedna stara teorija povezuje ostatke sa indijskim kraljem, njegovom suprugom i njihovim pomoćnicima, koji su svi stradali u mećavi prije oko 870 godina.

Druga sugeriše da su neki posmrtni ostaci indijskih vojnika koji su pokušali da napadnu Tibet 1841. godine i bili potučeni. Tada ih je više od 70 bilo primorano da pronađu put kući preko Himalaja i na tom putu su umrli.

Još jedna pretpostavlja da je ovo moglo biti “groblje” na kome su sahranjivane žrtve epidemije. U selima u okolini postoji popularna narodna pjesma koja govori o tome kako je boginja Nanda Devi stvorila oluju s gradom “tvrdim poput gvožđa” koja je ubijala ljude koji su se vijugali pored jezera. Druga najviša planina u Indiji,

Ranije studije skeleta otkrile su da je većina ljudi koji su umrli bila visoka – “više od prosječnog rasta”. Većina njih bili su odrasli ljudi srednjih godina, starosti između 35 i 40 godina. Nije bilo beba ni djece. Neke od njih bile su starije žene. Svi su bili prilično dobrog zdravlja. Takođe, generalno se pretpostavljalo da su kosturi jedne grupe ljudi koji su umrli odjednom u jednom katastrofalnom incidentu tokom 9. vijeka.

Najnovija petogodišnja studija, u kojoj je učestvovalo 28 koautora iz 16 institucija sa sjedištem u Indiji, SAD-u i Njemačkoj, otkrila je da sve ove pretpostavke možda nisu tačne. Naučnici su genetski analizirali ostatke 38 tijela, uključujući 15 žena, pronađene na jezeru, a neka od njih datiraju oko 1.200 godina. Otkrili su da su i mrtvi genetski raznoliki i da je njihova smrt vremenom odvojena za oko 1.000 godina.

“Poništava se svako objašnjenje koje je uključivalo jedan katastrofalan događaj koji je doveo do njihove smrti”, rekla je Eadaoin Harni, vodeći autor studije i doktorand na Univerzitetu Harvard te dodala:

“Još uvijek nije jasno šta se dogodilo na jezeru Roopkund, ali sada možemo biti sigurni da se smrt ovih pojedinaca ne može objasniti jednim događajem.”

Ali što je još zanimljivije, genetička studija otkrila je da su mrtvi raznoliki ljudi: jedna grupa ljudi imala je genetiku sličnu današnjim ljudima koji žive u Južnoj Aziji, dok je druga “usko povezana” sa ljudima koji žive u današnjoj Evropi, posebno oni koji žive na grčkom ostrvu Kritu. Takođe, ljudi koji su došli iz Južne Azije “izgleda da nisu iz iste populacije”.

“Neki od njih imaju porijeklo koje bi bilo češće u grupama sa sjevera potkontinenta, dok drugi imaju porijeklo koje bi bilo češće iz južnijih grupa”, kaže gospođa Harni.

Dakle, da li su ove raznolike grupe ljudi putovale do jezera u manjim serijama tokom perioda od nekoliko stotina godina? Da li su neki od njih umrli tokom jednog događaja?

Na tom lokalitetu nije pronađeno oružje ili oružje ili trgovačka roba – jezero se ne nalazi na trgovačkom putu. Genetske studije nisu pronašle dokaze o prisustvu bilo kog drevnog bakterijskog patogena koji bi mogao da pruži bolest kao objašnjenje uzroka smrti.

Hodočašće koje prolazi pored jezera moglo bi objasniti zašto su ljudi putovali u tom području. Studije otkrivaju da se vjerodostojni izvještaji o hodočašćima na tom području pojavljuju tek krajem 19. vijeka, ali natpisi u lokalnim hramovima datiraju između 8. i 10. vijeka, “što ukazuje na potencijalno ranije porijeklo”.

Dakle, naučnici vjeruju da su se neka tijela pronađena na tom mjestu dogodila zbog “masovne smrti tokom hodočasničkog događaja”. Ali kako su ljudi iz istočnog Sredozemlja stigli na zabačeno jezero u najvišim planinama Indije?

“Izgleda malo jverovatno da bi ljudi iz Evrope putovali sve od Roopkunda da bi učestvovali u hinduističkom hodočašću. Ili je to bila genetski izolovana populacija ljudi iz dalekog istočnog mediteranskog porijekla… Još uvijek tražimo odgovore”, kaže gospođa Harni. (Naj portal/fotografija ljubaznošću – jni.soma)

 

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending