Pratite nas

Razglednice

Uveče zaspite na ostrvu, a probudite se na poluostrvu: NEJVJEROVATAN GRAD I ZAMAK U KANALU LAMANŠ!

Published

on

Izdižući se visoko iznad nivoa mora, Mon Sen Mišel je stjenovito ostrvo u kanalu Lamanš, na oko kilometar od Normandije u Francuskoj.
Mon Sen Mišel je nevjerovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom. Manastir smješten na sam vrh ostrva i njime dominira površine je 55.000 metara kvadratnih učinio je ovu destinaciju svjetski poznatom.

Sazidan u osmom vijeku zauvijek je ostao nedostižan za Engleze koji su uspjeli nekada da osvoje čitavu Normandiju, ali ne i ovo ostrvo, dijelom zbog nepristupačnog polozaja grada, a dijelom i zbog njegovih masivnih zidina

Dramatičan pogled i vijugave ulice srednjevjekovnog grada, na četiri sata vožnje od Pariza, uvrstile su ovo nesvakidašnje mjesto na UNESKO listu svjetske kulturne baštine. Pored toga, smatra se i jednim od najposjećenijih mjesta u Francuskoj.

Sve do izgradnje prve crkve u osmom vijeku ostrvo je nosilo ime Mon Tomb jer je svojim izgledom podsjećalo na uzvišenje grobne humke. Legenda iz 708. godine kaže da se biskupu Avranša javio Arhangel Mihajlo i rekao mu da na ovom ostrvu sagradi crkvu, međutim, biskup ipak nije to učinio te mu je Arhangel vrelim prstom napravio rupu u lobanji (lobanja se i danas čuva u crkvi u Arvanšu).

U vrijeme Francuske revolucije i opadanja značaja crkve, 1790. godine, opatija je napuštena. Sve dok se monasi na nju nisu vratili 1969, ostrvo je služilo kao zatvor a nosilo je ironičan naziv “Mon Libr”, sto u prevodu znači “Slobodno brdo”. U tamnicama Mon Libra svojevremeno je bio zatočen i Viktor Igo.

Centralni dio zamka čini crkva izgrađena u jedanaestom vijeku. Jedno od najljepših mjesta u ovom samostanu je bašta koja se nalazi odmah pored crkve, a veoma je značajna jer povezuje sve puteve i sobe. Zanimljivo je da su drevni redovnici koristili dvorište na vrhu utvrđenja za proizvodnju povrća i lkekovitog bilja.

Na ulaznim kapijama grada nalazi se amblem grada (dva lososa koji plivaju u suprotnim smjerovima) i informacija do kada tog dana treba da napustite poluostrvo ako ne želite da plivate. To je obično u ljetnim mjesecima do 19, a u zimskim mesecima do 17 časova, tako da je u obilazak ostrva najbolje krenuti oko podneva.

Glavna ulica je danas načičkana najrazličitijim prodavnicama, gdje možete kupiti različite sitnice, od suvenira do brze hrane. Tu je jedan i od najpoznatijih restorana “Mere Poulard” gdje se jede autentični omlet koji se služi u posudama iz XIX vijeka. Na ostrvu možete kupiti i biskvit “Mere Poulard” koji ima tradiciju dužu od 200 godina, piše Plezir.

Ovo mjesto nije ostavilo ravnodušnim ni filmsku produkciju, pa je poslužilo kao model za izgradnju grada Minas Tirita koji se pojavljuje u filmu “Gospodar prstenova”, kao i mjesto gdje su snimljena ostvarenja poput “Čovjek sa gvozdenom maskom” i “Tri musketara”. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending