Na samom jugu Srbije, na nekoliko kilometara udaljenosti od Trgovišta, smještena je crkva u kojoj se vijekovima niko ne krštava, ne venčava, niti odlazi na liturgiju. Da misterija bude još veća, mjesto na kom je podignuta ova svetinja zove se Vražji kamen.

Pristupačnost ovog mjesta je veoma komplikovana, pa su ljudi koji namjeravaju da ga posjete suočeni sa teško prohodnim putem koji se prostire duž kanjona rijeke Pčinje. U okviru ovog “kompleksa” nalazi se i specifičan muzej na otvorenom, gdje se pružaju kamene kuće, kupe, objekti od blata i pruća i misteriozna crkva.

Ova crkva je, pored legendi koje se ispredaju u vezi sa njenim postankom, specifična i po mjestu gradnje, s obzirom da je smještana na vrhu jedne od najviših kupa.
Podaci iz Eparhije svjedoče da je crkva napravljena krajem 14. vijeka. Jedna od najmisterioznijih i najčešće spominjanih legendi u vezi sa postankom ove crkve nalaze se u vezi sa jednim tragičnim događajem zbog kog se ljudi u ovoj crkvi već vijekovima ne vjenčavaju.

Naime, prema jednom narativu, mladić i djevojka rodom iz ovog kraja su riješili da se vjenčaju u ovoj crkvici na Vražjem kamenu, gdje su se u tajnosti sastajali i razmjenjivali prve poljupce, pošto su roditelji bili protiv njihove ljubavi. Zaljubljena djevojka je bila iz siromašne porodice, vrlo lijepa, a mladić je bio bogataš. Njih dvoje su se usprotivili svojim roditeljima i pred oltarom ove misteriozne crkve se zakleli na vječnu ljubav.

Roditelji, vidjevši da ih ništa ne može razdvojiti, posustali su pred svojim prvobitnim namjerama i odlučili da im upriliče svadbeno veselje. Kada su je novovjenčani par po završetku svadbene ceremonije izašao iz crkve, i sjeo na okićene konje, mladoženjin konj se uplašio od buke i gužve, pa je nekontrolisano krenuo prema provaliji i survao se, zajedno sa mladoženjom na leđima. Vidjevši to, nesretna mlada je skočila sa svog konja, potrčala prema litici i bez razmišljanja se bacila u ponor.

Nakon ovog događaja, tuga je obuzela cijelo selo, a kako se prepričava, u ovoj crkvi se niko više nije venčao, a narod je imao običaj da kaže da ova crkva “nije za radost građena”.

Stanovnici sela u kom je smještena “ukleta” crkva dosjetili su se još jedne priče koja se prenosi generacijama, a tiče se njenog podizanja.

Ova priča, neodoljivo podsjeća na čest narativ i motiv koji se sreće u narodnoj književnosti, a svjedoči o tome da su mještani imali gomilu problema prilikom zidanja crkve. Naime, ova crkva se dugi niz godina zidala pored rijeke, a sve što bi neimari preko dana sagradili, đavoli bi tokom noći odnosili i ostavljali na Vražjem kamenu. Legenda svjedoči da su đavoli, navodo, bili ljuti na mještane, jer im nisu pridavali veliku značaj. Posljedica toga je bila ta da je crkva podignuta na ovom ukletom mjestu nazvanim “Vražji kamen”.

Međutim, uprkos legendama i narativima o prokletsvu ovog mjesta, vremenom se razvilo vjerovanje da se u ovoj crkvici liječi sterilitet. Naime, vjeruje se da svakom ko posjeti ovu crkvu Bog daje djecu upravo u ime ljubavi tek vjenčanog i tragično poginulog mladog bračnog para. (Naj portal)