U velikoj Belocrkvanskoj kotlini, oivičena Vršačkim planinama i velikim Karpatima, nalazi se jedna lijepa varoš varoš. Sa svih strana je okružena rijekama – u daljini se plavi Dunav, a izbliza su je obgrlili Karaš i Nera.

Gradić Bela Crkva je dobio ime po staroj beloj crkvici na koju su prvi doseljenici naišli. Prelijepih živopisnih pejzaža, zelenih bujnih parkova, otmenih baroknih fasada, tradicionalnog Karnevala cvijeća i dobrih vina, Bela Crkva, zbog svoje neobične ljepote prozvana “vojvođanskom Venecijom”, kao mali raj odudara od ravnica i nepreglednih polja žita južnog Banata..

Ali, ono što je čini još ljepšom i daje posebnu draž jesu jezera koja su se ugnezdila na njenim bujnim zelenim poljima. Belocrkvanska jezera sastoje se od 7 većih i više manjih vještačkih jezera. Sva ova jezera su jveštačka.

Nastala su zbog eksploatacije šljunka sa dna Panonskog bazena još početkom 20. vijeka. Njihova prozirna voda crpi se iz arteških bunara i podzemnih izvora, otud čistoća i bistrina. Ako im se približite, moguće je vidjeti bogat riblji svijet koji živi u plavetnim dubinama. Ovdje ćete naći i smuđa, i šarana, i soma, amura i štuku.

Glavno jezero
Najbliže Beloj Crkvi… Ono je i najstarije i od njega je počelo izvlačenje šljunka. Danas je najpopularnije za odmor i opuštanje, pa ležati na obali i posmatrati kako se bijele jedrilice klobuče nad talasima nošene vetrom, nosi sa sobom dah ljeta i vrelih dana kada nas priroda svojom toplinom najviše otvara ka sebi.

Vračevgajsko jezero
Ljeti je ispunjeno veselim pljuskanjem talasa kupača. Ono je posebno jer ima ostrvo koje kao maleni brod stoji uz obalu i povezano je sa njom drvenim mostom. Na njemu drveće baca veliki hlad pa nema ništa ljepše sakriti se od jarkog sunca i posmatrati čamce kako plutaju po mirnoj vodi koja se svjetluca pod sunčevim zracima.

Šljunkara
Najveće jezero… I ono je puno života u toku lketnjih dana. I ono ima ostrvo, ali i mnogo skrivenih uvala netaknute prirode. A voda među vrbama koje sa obale spuštaju svoje duge tužne grane u samu vodu, tiho šumi i mami na san, sladak i okrjepljujući, kakav samo priroda zna da napravi kad nas uspavljuje svojim nježnim zvucima.

Šaransko jezero
Pravi mali raj za alase… I samo mu ime kaže da kao da je predodređeno za ribolov. Oaza mira usred plave vode i visokog zelenog drveća, čini ga pravim biserom među jezerima Bele Crkve.

Novo jezero
Usamljeno talasa među bujnim drvećem… Zakoni prirode, koja je ovdje neometana od strane čovjeka, prave burne događaje u biljnom i životinjskom svijetu. I samo naizgled je sve mirno. Ispod površine ribe plivaju i povremeno remete površinu vode ne bi li ulovile ponekog insekta, barske kornjače lagano se gegaju po mokroj obali, gladne rode prelijeću, željne dobrog ručka, dok poneka čaplja strpljivo čeka svoj ulov. I dok uz obalu šume visoki platani, jasenovi i breze, sva priroda buja u svojoj ljepoti.

Malo jezero
Oko Malog jezera biljke su napravile svoje carstvo. Zelena voda koja zadire u ševare i visoku travu bruji od života pod njom. I samo on narušava tišinu koju pokatkad prekine kreketanje žaba ili tiho šuštanje trske koju pravi skrivena ptica.

I tako kroz godine, od proljeća kad se sva priroda budi i rascvjetava, preko vrućih ljeta punih života, do jeseni i tihog umiranja prirode, do zime i njene tišine i hladnoće. Pa i jezera, ljuljuškaju se sa svojim hladnim vodama i sanjaju o sunčanim danima i brujanju života na svojim obalama. (Naj portal)