Redakcija portala Slobodna reč obišla nekoliko primamljivih lokaliteta u gornjem toku Pčinje, 40-tak kilometara od Vranja (Srbija) koji su pored samih prirodnih ljepota inspirativni i za kreativne fotografije, a prvi u nizu je Vražji kamen u Dolini Pčinje.

U njenom gornjem toku, na četrdesetak kilometara i minuta od Vranja izdižu se stijene neobičnog oblika, nekada u narodu prozvane Prosečnik a sada poznatije kao Vražji kamen i njegovi “đavoli” Džudža Budža, Kumbara Kljeka, Filanko Šilja i Muja.

Do mjesta je lako doći koristeći Google navigaciju. Ako polazite iz Vranja, ne izlazite na auto-put već izlazite iz grada kroz sela Neradovac i Davidovac, odakle skrećete ka Ristovcu, odnosno idete istim putem kojim se dolazi i do manastira Prohor Pčinjski i graničnog prelaza ka Sjevernoj Makedoniji. Razlika je jedino što ne skrećete ka selu Klenike, već nastavljate pravo, ka Trgovištu. Nekoliko kilometara ispred Trgovišta, svakako ćete prepoznati lokalitet i stijene. Put je u dobrom stanju. Ako dolazite autoputem E-75 (A1), moraćete da se isključite kod Vranja i potom nastavite ka već pomenutim selima, ili ako promašite, moraćete najprije do Bujanovca, odakle idete ka Davidovcu i dalje.

Vražji kamen ne možete promašiti jer se stijene izdižu iznad puta. Jedino što vas može zbuniti jeste – gdje se zaustaviti i parkirati i gdje počinje staza za uspon. Sa desne strane postoji drvena tabla na kojoj stoji podatak “Crkva Presvete Bogorodice na 300 metara” i nejasan pravac. Pomenutu crkvu ste vidjeli na fotografijama prije nego što ste se zaputili ovamo, kao i viseći most, ali nije baš odmah jasno gdje se oni tačno nalaze.

Odmah nakon tunela, sa desne strane puta se spustite pješice ka rijeci i ubrzo ćete vidjeti drveni, viseći most. Iako ovaj most stalno koriste pastiri i on nije naročito oštećen, najbolje je da ga prelazi jedna po jedna osoba, jer nije baš najstabilniji i ne zna se kada je posljednji put ojačan. Trčanje preko mosta nije preporučljivo, jer se ljulja i lako možete izgubiti balans. Kada pređete most, iza vas se pruža idealan kadar za fotografiju: pogled na stijene odozdo, sam most i rijeku. Neće smetati ni ako je oblačan dan, oblaci će samo dodati “dramatičnost”.

U blizini ima dobrih lokacija za montiranje šatora pored rijeke, a kada je topliji dan, ljudi se rashlađuju u rijeci odmah ispod mosta. Za fotogeničnost ova lokacija dobija pozitivne poene.

Kada se vratite na put i nastavite 200-300 metara ka Trgovištu, bacite pogled na vrh stijene sa lijeve strane i trebalo bi da ugledate crkvicu. Staza do vrha je “kozja”, ali nije naporna i nije vam potrebna naročita fizička spremnost. Preporučljivo je da nosite obuću koja se ne kliza, u slučaju da je ranije padala kiša. Takođe, u toplijim danima se čuvajte gmizavaca. Sa vrha stijene se osim pomenute crkve, pruža pogled na rijeku, put i okolne planine.

Opet, na stazi nema instrukcija, a u blizini same crkve iz 14. vijeka nema dodatnih informacija iako postoje podaci da je 1958. godine uvrštena u spomenike kulture i od tada je pod zaštitom države, a od 1983. godine je kategorisana od strane stručnjaka kao spomenik kulture od velikog nacionalnog značaja. Crkva Presvete Bogorodice je bila zaključana, sa zakačenim papirom na vratima i brojem telefona sveštenika, a ono što je poznato jeste da je zidana naizmjenično redanim kamenom i redovima opeke, što pored estetske ima i bitnu konstruktivnu ulogu, zbog specifičnosti terena. Ona ima stare, zidane oltarske pregrade visine i do dva metra, a stručnjaci kažu da su ovakve zidane ikonostase imali samo veoma stari hramovi.

U poveljama iz srednjeg vijeka, ovo mjesto se pominje kao Prosečnik – mjesto gdje je rijeka Pčinja koritom “presjekla” stijenu, što je ujedno i prirodna granica između Gornje i Donje Pčinje.

Mjesto je lokalcima bilo inspirativno za kreiranje raznih legendi, a najpoznatija je ona o četiri nestašna đavola koji su htjeli da Pčinju, umjesto ka Grčkoj i Egejskom moru, “preusmjere” ka Bugarskoj i u toj namjeri su “kidali” kamenje sa okolnih stijena kako bi pregradili rijeku. To im nije pošlo za rukom jer su pobjegli kada su se čuli prvi pijetlovi.

Druga je u vezi izgradnje crkve na samom vrhu stijene, po kojoj su lokalci godinama pokušavali da je sagrade pored rijeke, ali su Budža, Kljeka, Šilja i Muja sve što ljudi danju sagrade, noću porušili i nosili na vrh stijene. Zbog mističnosti i raznih legendi, ljudi iz okolnih sela vjeruju da je mjesto “ukleto”, te se uprkos lijepom pogledu sa stijene i potencijalu, u crkvi ne obavljaju krštenja i vjenčanja.

Lokalitet koji mnoge podsjeća na Đavolju varoš je u neposrednoj blizini manastira Prohor Pčinjski, jednog od najposjećenijih kulturno-istorijskih spomenika u Pčinjskom okrugu. U povratku ka Vranju ili Bujanovcu, skrenete kod sela Klenike i nastavite ka graničnom prelazu vijugavim putem, odakle se sa vidikovca pruža pogled na manastir. (Naj portalFoto: Slobodna reč)