Sudbine
Amputirac i planinar iz Brčkog: MIRKO ZEČEVIĆ – TALIĆ OVOJIO PREKO 70 PLANINSKIH VRHOVA
Motivacija i volja su jedno od najvećih “goriva” čovjeka koje ga vuku naprijed, a najbolji primjer za to je amputirac Mirko Zečević-Tadić iz Brčkog, veliki zaljubljenik u planinarenje, koji je do sada osvojio više od 70 planinskih vrhova širom svijeta. On je preživjela žrtva mine zbog koje mu je amputirana jedna noga.
Ovaj svestrani čovjek pored planinarenja i članstva u Planinarskom društvu “Granaš” iz Brčkog, aktivno igra sjedeću odbojku za Sportsko društvo invalida Jedinstvo Boće iz Brčkog, kao i za reprezentaciju Hrvatske. On je tri godine zaredom, od 2016. do 2018. godine, proglašavan za najboljeg sportistu s invaliditetom Brčko distrikta.
“Planinarenjem sam počeo da se bavim još 2012. godine, a prvi uspon sam imao na Maglić, najviši vrh BiH, 2013. godine. Nakon toga sam dobio volju za planinarenjem i polako se počeo zaljubljivati u ovaj sport i uspinjati se na veće vrhove”, ispričao je Zečević-Tadić za “Nezavisne”.
Ističe da je ljubav prema planinarenju stekao najviše zbog toga jer živi na obroncima Majevice.
“Htio sam sam sebi da dokažem da mogu nešto da uradim uprkos tome što sam ostao bez jedne noge. Dao sam sebi zadatak da odradim 10 uspona na planine BiH i to je u početku bila borba sa samim sobom”, kaže ovaj svestrani čovjek.
Između ostalih, Zečević-Tadić je osvojio i Hoher Dachstein, drugi najviši vrh Sjevernih krških Alpa, Grosglokner, najviši vrh Austrije, Himalaje, Kilimandžaro, najviši planinski vrh Afrike, Maču Pikču, sveti grad Inka, Triglav, najviši vrh Slovenije, te Maglić, najviši vrh BiH, na koji se nekoliko puta uspeo.
Prema njegovim riječima, najveću inspiraciju za nastavak planinarenja imao je u tome što je nakon uspinjanja imao osjećaj mira i ljepote koja se osjeti samo kad se čovjek popne na vrh planine.
“Nakon toga sam imao dosta uspinjanja ne samo po planinama BiH i Evrope, nego i svijeta. Bio sam u Africi, Južnoj Americi i Aziji”, istakao je Zečević-Tadić.
Na pitanje koji mu je uspon ostao u najljepšem sjećanju, Zečević-Tadić kaže da je to Kilimandžaro u Africi na 5.895 metara visine.
“Do Kilimandžara sam najveći uspon imao na 2.543 metra, što je velika razlika i rijedak slučaj da osobe preskaču tolike visine, jer se uglavnom ide postepeno. Ponosan sam na sebe, a osjećaj sa vrha se ne može opisati riječima, veličanstven je. Imate pogled na stotine kilometara sa svih strana i veoma je upečatljivo, nekako čovjek nakon teškog uspona dobije dodatnu snagu nakon takvog pogleda”, naglašava Zečević-Tadić.
Najzahtjevniji uspon mu je, kako je rekao, bio na Himalaje u Nepalu, na 6.189 metara nadmorske visine.
“Nisam uspio do kraja da se izborim sa ovom planinom i stigao sam do 5.900 metara, nakon čega sam se morao vratiti. Vodim se tim da, ako ne mogu nešto psihički izdržati, radije ću odustati”, kazao je on.
Naredni ciljevi su mu usponi na dva najveća vrha Evrope, Monblan i Elbrus, kao i Akonkagva u Južnoj Americi.
“Potajna želja i najveći cilj mi je, ako se ukaže prilika, uspon na najviši vrh svijeta Mont Everest”, pojasnio je Zečević-Tadić.
Pripreme Zečević-Tadića za uspon na velike vrhove uključuju svakodnevno hodanje od osam do 10 kilometara po obroncima Majevice, vožnju biciklom svaki drugi dan do 20 kilometara, kao i privikavanje na hranu ukoliko se uspinje van Evrope.
“Metabolizam se mora naviknuti na drugačiju hranu, kondicija je takođe veoma bitna i naravno obavezan medicinski pregled kako bi se ustanovilo da li srce to može izdržati”, zaključuje ovaj svestrani sportista. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON