Pratite nas

Razglednice

Pomodarstvo: DOK BJELAŠNIČKI “NAKU*RNJACI” VISE U MUZEJU, U HRVATSKOJ SU TURISTIČKA ATRAKCIJA

Published

on

Nije zbog sve blažih zima, već zbog novih trendova. Nekada čuveni bjelašnićki, vlašićki ili kupreški “na*urnjaci”, koji su bili obavezni zimski muški odjevni predmet nestali su iz kućne radinosti, ali i sa tezgi. Sačuvani su jedino u Zemaljskom muzeju.

Uz nepoderive ručno pletene vunene čarape i priglavke, na Bjelašnici su žene plele i na*urnjake. O tom bjelašničkom folklornom, fenomenu pisale su se priče, snimale TV emisije.

Današnja generacija bježi od ove tradicije. Ili, s podsmjehom priča o toj stvarčici od vune koja zdravlje čuva. Bar tako se vjerovalo. Kao da ih ovdje nikada nije ni bilo. Nema ih za prodati, bar kao suvenir, ni na sarajevskoj Baščaršiji, olimpijskim ljepoticama Jahorini i Bjelašnici, na Vlašiću, Kupresu…

I, ko zna da li bi smo se i mi sjetili bjelašničkog na*urnjaka, da nam na internetu ne iskoči priča iz Hrvatske, u kojoj, bar tako naslov kaže “da su pleteni na*urnjaci hit među turistima”. Ovdje su vunenu zaštitu za “onu mušku stvar” vratili kao popularan turistički suvenir, i to zahvaljujući šačici žena koje od zaborava čuvaju tradicionalne rukotvorine.

“Na*urnjak izaziva smijeh, mnogo pozitivne energije, šale. Mnogi turisti ih kupuju kao božićni poklon”, objašnjava 55-godišnja Sonja Leka koja vodi društvo pletilja i čuvarica tradicije u svom ličkom selu.

U Lici, rijetko naseljenom planinskom dijelu Hrvatske poznatom po oštrim zimama, na*urnjak je bio nezaobilazan predmet, ispleten od ovčje vune vještim ženskim rukama. Baš kao i u surovim bosanskim planinama.

“Tadašnja muškarčeva narodna nošnja imala je široke hlače, bez ikakve zaštite ispod. A morali su jahati ili hodati šumom i prikupljati drva. Odatle na*urnjak”, kazala je Leka, te objasnila odakle takav naziv..

“Naši preci su bili praktični, nije bilo stida u imenovanju korisnih predmeta!

Ona kaže da su danas na*urnjaci hit među turistima koji posjećuju obližnja Plitvička jezera. Primjera radi, prošle godine šestotinjak američkih turista posjetilo je prostorije Tare, I većina ih je kao suvenir ponijeli na*urnjak”. Žene iz Tare su do sada prodale ili poklonile oko 1500 komada.

Starije pletilje kažu da je na*urnjak nekada bio važan dio miraza, uključen u takozvanu “nevjestinu seharu ili škrinju” rukotvorina koje su žene pripremile za buduće muževe.Ako mlada nije znala procijeniti koja bi veličina na*urnjaka pristajala budućem mužu za upute je pitala njegovu rodbinu.

“Sad su dostupni u XL, XXL i u ‘ličkoj veličini’, smije se Leka.

Ličani su na*urnjake prestali nositi 50-ih godina prošlog vijeka, kada je primat preuzelo pamučno donje rublje.Na Bjelašnici se ovaj rekvizit zadržao duže, ali je pamćenje bosanskih turističkih djelatnika brže izlapilo. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending