Sudbine

Zoran je imao bogatstvo, ali su mu žene „došle glave“: LJUBAVNICU RANIO, ŽENU I SEBE UBIO

Published

10 mjeseci

14/11/2023

Zoran Ristić (52) iz okoline Kruševca počinio nezapamćeni krvavi pir, a prije nego što je počinio samoubistvo pozvao je svog oca i rekao mu jezive riječi

Zoran Ristić (52) iz okoline Kruševca počinio je nezapamćen zločin kada je prvo pucao svojoj ljubavnici (44) u glavu i nanio joj teške povrede, a zatim ubio svoju suprugu Vesnu (50) i na kraju presudio i sebi u trenutku kada ga je policija opkolila.

Krvavi pir Ristić je, kako se sumnja, započeo juče oko 6.30 sati u Kruševcu upucavši ljubanivu u glavu, nakon čega je u roku od dva sata promijenio još dvije lokacije u okolini grada, na kojima je presudio ženi, pa izvršio suicid.

„Kobnog jutra Ristić se prvo žučno raspravljao sa ljubavnicom, koja je potom krenula na posao. Uslijedila je drama pošto je on sustigao na parkingu ispred zgrade i izvadio pištolj. Ona ga je, navodno, molila da ostavi oružje i da ne pravi gluposti, ali se on oglušio o njenu molbu i pucao joj direktno u glavu, nasred ulice. Nesretna žena pala je kao pokošena na 200 metara od zgrade u kojoj živi i ostala je da leži u lokvi krvi – kaže izvor i dodaje da su povrijeđenu ženu našli slučajni prolaznici i o tome obavijestili Hitnu pomoć, koja je ubrzo došla i zbrinula je u kruševačkoj bolnici.

Slijedeća Zoranova žrtva je bila njegova supruga Vesna, sa kojom je imao dvoje odrasle djece i unučiće.
„Za sada nije poznato da li je Zoran sreo svoju još uvijek zakonitu suprugu na putu Jasike – Kukljin, kod kamenoloma udaljenog 15 minuta od njihovog imanja u selu, ili je došao kući, natjerao je da sjedne s njim u kola, i u međuvremenu je nakon svađe ubio i izbacio kod kamenoloma – kaže izvor i dodaje:

„Vesnino tijelo nađeno je nasred puta u lokvi krvi. Zoran je mislio da je ubio i ljubavnicu i ženu, pa je obavio, navodno, jedan poziv prije nego što se ubio u svom automobilu – kaže izvor.

Kako objašnjava Ristićev rođak, Zoran je poslije krvavog pira pozvao svog oca, koji je bio na njivi i rekao šta je uradio.

“Sredio sam ih obje, a sad ću i sebe!”, navodno je rekao Zoran svom ocu.

Nesrezni otac je mislio da je njegov sin samo ljut i da to što govori nije istina – kaže jedan rođak i dodaje da je čuo da je Zoran neposredno prije krvoprolića podigao kredit.

Rođaci i poznaici Ristića kažu da nije bila tajna da on ima ljubavnicu, iako se od supruge Vesne nije zvanično razveo. Prema njihovim riječima, upozoravali su ga da može doći do krvoprolića, jer je počeo da živi sa tom novom ženom.

„Pričali smo mu, ali nije slušao. Radio je sve što je htio, a nije trebao to da uradi. Sa ženom je bio 30 godina u braku. Nije to zaslužila, ona je djecu oodgajala, jako mlada se udala, baš se trudila oko domaćinstva i porodice.

Zoran je toliko imao para da su ge one i iskvarile. Davao je ljudima i šakom i kapom, a kada je došla naplata niko da mu vrati dug. Ima čak jednog dužnika od 70.000 eura, a on s druge strane uzima kredit kako bi, navodno, renovirao kuću ljubavnici koja, kako smo čuli, ima i muža – pričaju rođaci.

Oni koji poznaju Zorana Ristića kažu da mu ova ranjena ljubavnica nije bila prva. Prema njihovim riječima, on je prije otpilike tri godine “poludio”.

„Tada se odselio iz sela u Kruševac i zaposlio se u jednoj fabrici. U početku je dolazio u selo sa ženom Vesnom, ali otrpilike prije godinu dana prestao je tu da dolazi sa Vesnom, ali je dolazio sa drugim ženama. Koliko smo uspjeli da shvatimo, on je imao čak tri ljubavnice. Ne znamo šta mu se desilo, ali on je poludio kada se odselio iz sela i kada se zaposlio – pričaju mještani iz sela. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto ljubavnica suicid Zoran Ristić

Sljedeća vijest

Radica je pobjegla od civilizacije i godinama živi na planini Čemerno: ŠTA ĆE MI LJUDI!

Predhodna vijest

I najmlađi u porodici Hadžihajdići ostao vjeran obućarskom zanatu: NE MOGU SVI BITI DIREKTORI, NEGO MORA BITI I „ŠUSTER“

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)