Za takozvane kuke dobrote mnogi su imali prilike da čuju. Bilo je i ljudi koji su odgovorili na njih i ostavljali određene namirnice za ljude, koji trenutno nisu u situaciji da ih kupe. U vrijeme pandemije u Italiji takođe je sličan običaj bio prisutan.

Manje je poznato da naizgled moderna ideja o plaćanju unaprijed u Turskoj zapravo seže vijekovima unazad. U pitanju je običaj poznat kao „askida ekmek“ i odnosi se posebno na plaćanje hljebom.

U mnogim zapadnim zemljama posljednjih godina postalo je uobičajeno da ljudi ostave novac za dodatnu šoljicu kafe ili za obrok, kako bi osoba kojoj je to potrebno mogla da dobije, jer nije u prilici da plati.

Smatra se da običaj ostavljanja hljeba za ljude koji to sebi ne mogu da priušte potiče iz islama. Zapravo funkcioniše vrlo jednostavno: odete u pekaru i platite dvije vekne hljeba, a sa sobom ponesete samo jednu. Kada plaćate hljeb, naglasite da je jedan od njih namijenjen onima, kojima je potreban. Zatim radnik u pekari pakuje preostalu veknu hljeba i kači na mjesto za to namijenjeno.

Ipak, nije sasvim jasno kada je ovaj običaj počeo da se primjenjuje. Iako postoji slična tradicija u novije vrijeme, poput recimo italijanske „caffe sospeso“.
Da je u pitanju običaj duboko ukorijenjen u islamsku tradiciju, smatra Febe Armanios, profesor istorije, navodeći da je vezan za koncept poznat kao zakat, inače muslimanski stub vjere, koji se fokusira na različita djela milosrđa, navodi BBC.

Darovanje ekmeka, odnosno hljeba posebno je značajno u Turskoj, budući da po islamskom vjerovanju hljeb održava život. Na području Turske hljeb se peče dva puta u toku dana. Obroci se ne mogu zamisliti bez korpe pune svježeg hljeba. Ostaci se nikada ne bacaju, već se od njih obično pripremaju ili prezle ili francuski tost.

Tokom istorije su sultani upravo poštovanje prema hljebu koristili kako bi stekli lojalne podanike. Kako je objasnio Armanios, smatralo se da je dobro uhranjeno stanovništvo poslušno i da je mnogo manje vjerovatno da će se pobuniti ako se cijene osnovnih namirnica, kao što je hljeb, drže pod kontrolom.

Cijena hljeba je bila kontrolisana, a i danas to čini Vlada zemlje. Takođe su Osmanlije podsticale da bogatiji obezbijede hljeb onima, koji to nisu mogli sebi da priušte. Ali je tradicija oduvijek nalagala da siromašni koji uzimaju tako ostavljen hljeb ne bi trebalo da budu posramljeni odavanjem identiteta osobama koje su taj hljeb i donirale.

Ranije se to postizalo postavljanjem takozvanog kamenja za dobrotvorne svrhe u dvorištima džamija. Bila je to neka vrsta stubova sa šupljinama, u kojima je ostavljan novac.

“Bio je to model dizajniran da ne vrijeđa siromašne ljude, tako da davalac i primalac ostaju anonimni jedan drugome – objasnio je Ensar Četin sa Univerziteta u Nevšehiru.

U novije vrijeme su to veb sajtovi sa onlajna kalkulatorima zekata, koje vode dobrotvorne fondacije, koje se oslanjaju na donacije. Pojedinci mogu tačno izračunati koliko novca treba da doniraju. Pojedini sajtovi navode posjetioce da nominuju prodavnice u okruženju u kojima postoji običaj poznat kao askida ekmek. Cilj takvih sajtova je da se to pretvori u nacionalni resurs, koji će podstaći pekare da učestvuju. Tom prilikom koriste poziv na akciju u vidu slogana:

„Pomozimo ljudima koji žive na ulici koji ne mogu da priušte hljeb.“

Korak dalje je otišao jedan turski student, koji je kreirao platformu sa idejom da poveže studente koji su u nevolji, sa kompanijama, koje žele da ih podrže. (Naj portal)