Tokom nekoliko milenijuma ljudske historije na svjetskim tronovima smjenjivali su se brojni vladari. Neki od njih su među svojim podanicima ostali upamćeni kao pravedni i vješti političari, dok su drugi pokazali manje interesovanje za bavljenjem državnim pitanjima, a više za neke “sporedne stvari”.

Jedan od njih je bio i Ibrahim od Osmanskog carstva, koji je kasnije stekao nadimak Ludi, piše National Geographic.

Ibrahim je rođen 1615. godine kao najmlađi sin sultana Ahmeda i njegove omiljene supruge, sultanije Kosem. U narednim godinama, jedan po jedan, sultanovi muški nasljednici su doživjeli nesretnu sudbinu, umirali su u borbi oko prijestola. Svi osim Ibrahima, kog je stariji brat Murat IV 1635. godine zatvorio u kavez i držao u njemu sve do svoje smrti.

Ubrzo potom, kao jedini muški nasljednik loze Osmanlija, Ibrahim je preuzeo prijesto. Ovo su neke od najzanimljivijih činjenica iz njegovog života:

1. Smrt starije braće i zatvaranje
Borba za Osmanski tron ličila je na Igru prijestola, figurativno govoreći. Kada je Ibrahim imao samo dvije godine, njegov otac je preminuo. Od tog trenutka, pa sve do 1635. godine i proglašenja Murata IV za sultana, trajao je buran period previranja. Kasim i Bajazit su ubijeni dok je najmlađi od braće ostao u životu — ali zatvoren.

2. Život u zlatnom kavezu dovodi do ludila
U tom periodu je u haremima postojao dio koji se zvao “kafesa” — koji je predstavljao zatvor za nasljednike prijestola. Unutar njegovih zidova osmanski prinčevi su držani pod prismotrom i nije im bilo dozvoljeno da izađu. Kao mladić, ovdje je zatvoren i Ibrahim. Historijski izvori navode da dok je bio tu zatvoren, u kombinaciji sa stresom koji je doživio prilikom pogubljenja dvojice braće, Ibrahim je doživio mentalni slom.

3. Murat IV umire, a sultanija Kosem interveniše
Prije nego što je te 1640. godine, sultan Murat IV preminuo od posljedica ciroze – naredio je da se njegov najmlađi brat pogubi. Nijedno od muške djece sultana Murata IV nje preživjelo djetinjstvo, a znajući koliko je njegov brat psihički nestabilan, Murat je odlučio da i njemu oduzme život kako ne bi preuzeo prijesto. Ali ono na šta nije računao jeste sultanija Kosem, Ibrahimova majka, koja je intervenisala i spasila sinu život.

4. Ibrahim ne vjeruje
Ibrahim u prvi mah nije povjerovao gomili koja je došla da ga proglasi novim vladarem. Blokirao je vrata kafese i nikoga nije puštao unutra, plašeći se da ne prođe kao ostala braća. Tek kad mu je Kamankeš Mustafa-paša pokazao Muratovo beživotno tijelo i nakon nagovora majke Kosem, Ibrahim je pristao da preuzme tron.

5. “Koljač carstva je mrtav!!!”
Priče kažu da su ovo bile prve riječi slobodnog i novoizabranog sultana, propraćene veselim plesom po haremu. Ono što drugi nisu znali jeste da je umjesto starog došao novi koljač. Ali proći će još vremena, prije nego što će to i svi da uvide.

6. U prvi mah, djelovalo je kao da je sve u redu
Spomenuti Kamankeš Mustafa-paša bio je vješt i sposoban političar i diplomata, koji je uspio da obavi prijenos vlasti sa jednog na drugog sultana. Nakon stupanja na prijesto Ibrahima od Osmanskog carstva, čekao je da vidi kakav će on vladar zaista i biti. Na opšte iznenađenje većine, on se u prvim danima svoje vladavine pokazao kao izuzetno dobar izbor — tražio je mišljenje svojih vezira, pokazivao interesovanje za carstvo kojim upravlja, a čak je imao i običaj da se preruši i ode do grada ili lokalne pijace i “priluškuje” običan narod.

7. Prvi znaci da sa Ibrahimom nije baš sve kao što treba
Prolazili su mjeseci, a činilo se da Ibrahim daje sve od sebe da svom narodu bude što bolji vladar. Ali, njegovo zdravlje je počelo da slabi, pojavile su se jake glavobolje i napadi fizičke slabosti. Većina današnjih naučnika smatra da su ovo bili prvi simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja zbog svega s čime se suočavao tokom odrastanja.

Kako su godine prolazile “dobri sultan Ibrahim” postajo je sve nestabilniji. Zbog toga je sultanija Kosem smislila da svom sinu okupira pažnju haremom! Na kraju krajeva, bio mu je potreban i nasljednik, što se ubrzo i desilo. Ali ono na šta niko nije računao je činjenica da je Ibrahim imao nezasiti apetit za žene.

8. Ni njegova djeca nisu bila sigurna u njegovoj blizini
Nakon ljubomorne svađe sa ženom, sultanijom Turhan Hatidže, Ibrahim joj je iz naručja preoteo zajedničkog sina Mehmeda i dječaku prijetio nožem. Posjekao ga je, a onda bacio u bazen. Jedan od slugu odmah je skočio i spasao mladog princa, ali se dječak jedva oporavio od ovog incidenta.

9. Volio je one žene koje nije mogao da ima
Ibrahim je imao na stotine robinja u haremu, a ono što je njega najviše uzbuđivalo bile su punije žene i – one koje nije mogao da ima. Jednom prilikom, navodno se zaljubio u lijepu muftijinu kćerku i od vjerskog vođe zatražio njenu ruku. Muftija je znao kakav je Ibrahim čovjek, i odbio ga je. I pored silnih zastrašujućih priča koje su dolazile iz harema, muftija nije mogao ni da pretpostavi da će mu sultan kidnapovati kćerku, a onda, nakon nekoliko dana iživljavanja – vratiti.

10. Sve pare je potrošio na opremanje harema
Ibrahim je bio opsjednut haremom (sakupljao je knjige s opisima različitih poza) i većinu novca iz državne kase trošio je na opremanje istog. Tokom njegove vladavine, carski harem je dostigao neviđene razmjere luksuza. Žene su imale najmirišljavije parfeme, najfiniji tekstil i najskuplji nakit. Ipak, njegova najveća opsesija — koja mu je u Francuskoj donijela nadimak “Le Fou de Fourrures” — ticala se krzna.

11. Najzloglasnija priča o ludom sultanu
Možda najzloglasnija priča o Ibrahimu ima veze sa sultanijom Sivekar, koja mu je navodno rekla da je jednu od njegovih konkubina “kompromitovao autsajder” ali da ona o tome ne zna više detalja. Danima je bijesnio i zahtjevao informacije o izdajniku koji se nalazi u njegovim redovima. Međutim, kako nijedno ispitivanje nije dalo rezultate, Ibrahim je naredio da se sve žene iz njegovog harema zavežu u vreće i bace u Bosfor. Ukupno 280 žena je udavljeno zbog neutemeljene tvrdnje o izdaji.

12. Planovi sultanije Kosem se ne ostvaruju
Jedan od glavnih razloga zašto je sultanija Kosem okupirala Ibrahima haremom, bio je taj što je onda ona mogla samostalno da vlada. Ali, nakon što je odlučio da svoje konkubine učini moćnijim od sestara, i ona je konačno izgubila strpljenje za svog mentalno nestabilnog sina.

13. Njegovi bliski saradnici postaju previše moćni
Pored ličnih sumanutih zahtjeva, on je oko sebe okupio i gomilu ljudi sumnjivog porjekla i namjera. Jedan od njih bio je i Cince Hoča, koji ga je nagovorio da pogubi dotadašnjeg velikog vezira. U međuvremenu, temelji imperije postajali su sve klimaviji. A zatim je uslijedio rat sa Venecijom, 1644. godine. Do tada ga je većina trpila, jer njegove odluke nisu bitno uticale na živote većeg broja ljudi, ali nakon što je pokrenut rat sa Venecijom, to se promijenilo. Venecija je blokirala Dardanele i prekinula vezu Istanbula sa Mediteranom, što je dovelo do velikih nestašica. A šta je Ibrahim radio dok je njegov narod gladovao? Provodio vrijeme u haremu i nametao brutalne poreze.

14. Majka se okreće protiv sina
Godine 1647, poslije tri godine sukoba, počela je da se sprema zavjera protiv Ibrahima. Najnoviji veliki vezir se udružio, ni manje ni više, nego sa njegovom majkom, kako bi ga svrgnuli s prijestola i spasili šta se spasiti moglo. Ali, ništa nije išlo onako kako su planirali. Sultan je naredio da se veliki vezir pogubi, a majku je izbacio iz harema. Konačno je bio slobodan da se neometano zabavlja, dok se katastrofalni rat sa Venecijom neometano nastavio.

15. Janičari su mu došli glave
Samo godinu dana nakon opisanog događaja, elitna vojna jedinica Osmanskog carstva — Janičari — riješila je da stane “za vrat” sultanu. Kada su se oni pobunili, Ibrahim i njegovi prijatelji više nisu imali nikakve šanse. Uz to, ni stanovnici Istanbula više nisu mogli da podnesu njegov zulum. Osmog dana augusta 1648. godine, gnjevna rulja se dočepala velikog vezira, i rastrgala ga na komade. Zatim su se zaputili ka sultanu, koji je riješio da utočište potraži kod majke.

16. Povratak u kavez
Istog dana, stražari su uhvatili Ibrahima i zatvorili ga u palatu Topkapi. Još jednom se našao u kavezu, ali je sve vrijeme naivno računao da će ga majka zaštititi. Ona je, s druge strane, o svemu imala sljedeće mišljenje: “Na kraju, neće ostaviti nikoga u životu. Izgubićemo kontrolu nad vladom. Cijelo društvo je u ruševinama. Neka ga odmah skinu sa prijestola”.
Umjesto njega na prijesto je doveden njegov šestogodišnji sin Mehmed.

17. Smrt
Niko se nije osjećao sigurno dok je Ibrahim još uvijek bio živ, čak i ako je bio zaključan u kafesi. Novi veliki vezir je tražio fetvu od vjerskih vođa da odobre njegovo pogubljenje, a ovog puta nije usprotivila ni njegova majka. Umjesto odsjecanja glave, sultan se sučio za davljenjem do smrti 18. augusta 1648. godine i tom prilikom je izustio sljedeće reči:

“Zar među onima koji su jeli moj hljeb nema nikoga ko će se sažaliti na mene i zaštititi me? Ovi okrutni ljudi su došli da me ubiju. Milost! Milost!”. (Naj portal)