Pratite nas

Razglednice

Znate li gdje se nalazi naselje s najviše bazena u BiH: POGLED ZA +5 S BOSANSKOG BEVERLY HILLSA

Published

on

Na samo 3 km vazdušne linije, odnosno 6 km cestovne udaljenosti od zidina i istorijske jezgre Dubrovnika nalazi se naselje Ivanica. Smješteno je na visoravni koja se prostire na većinom golom platou hercegovačkog krša.

S visoravni koja položajem dominira iznad cijele dubrovačke regije pruža se veličanstven pogled od Lastova, Mljeta, Pelješca i Elafita na zapadu pa sve do naselja Župe dubrovačke ispod same Ivanice, odnosno do Cavtata, Prevlake i Sniježnice na krajnjem jugoistoku Hrvatske.

Za vedrih dana naziru se visovi planina Orjen u BiH i Lovćen u Crnoj Gori, pa i obale Italije. Međutim, mještani i ostali vlasnici nekretnina jednoglasni su: sve je to OK, ali je najvažnije da se vidi i još važnije, da je u blizini grad Dubrovnik!

Zaista, svi su suglasni kako je najveća vrijednost Ivanice i svega što je na njoj izgrađeno upravo Dubrovnik i nezaboravni pogled na plavetnilo Jadranskog mora. Ovdje, raste veliko turističko i vikendaško naselje. S izuzetkom Nuncijate i platoa obližnjeg Srđa, područje Ivanice je Dubrovniku najbliža lokacija na kojoj postoji mogućnost stanogradnje.

Jedina “prepreka” za dolazak na Ivanicu su hrvatski granični prijelaz Gornji Brgat i GP Ivanica na teritoriju Bosne i Hercegovine. A tamo na Ivanici već godinama se neprekidno gradi i doslovce niču brojna luksuzna zdanja. Nisu to vikendice, nego prave ville kojih se ne bi postidjeli ni najbogatiji Evropljani.

Naprotiv, Ivanica je bez premca naselje s najviše izgrađenih bazena u BiH, a dio vlasnika villa i onih koji su zaposleni na njihovom održavanju ističu: općina Ravno, na području koje se nalazi Ivanica, izdavanje građevinske dozvole za svaku villu uslovljava upravo – izgradnjom bazena!

Potvrđuje to i Nedeljko Nikolić iz Teslića koji na Ivanici živi već tri godine. U Hrvatskoj bi za Nikolića rekli da je “otkrio toplu vodu” i samozapošljavanjem riješio problem kojeg već godinama imaju turistička naselja u Italiji, Španiji i Portugalu.

Naime, Nikolić održava i pazi na objekte vlasnika koji su većinom iz BiH, ali je među njima i dosta onih koji su iz Njemačke, Švedske, Švicarske, iako ih je sve više i iz Velike Britanije, SAD te Hrvatske. Naravno, uglavnom su to ljudi s područja bivše države koji su iselili u navedene zemlje te su, uspjevši u biznisu, dio novca odlučili uložiti u nekretnine koje su se i na prostoru jugoistoku Europe pokazale kao najbolje ulaganje.

“Vlasnici su naši ljudi koje iz inostranstva “vuče” zov zavičaja, a svi grade kuće i vile s bazenima. Trenutno je najpoželjniji i najatraktivniji dio Ivanice za izgradnju onaj iznad benzinske pumpe: naziva se Ledenice i tu se već nekoliko godina ulažu veliki iznosi novca.

Cijena “gole parcele” prije tri godine i izbijanja COVID-pandemije iznosila je 50 €/m², ali se zbog naglo narasle potražnje sad već kreće oko 80-85 €/m² što, naravno, zavisi od lokacije i od toga postoji li s te lokacije pogled na more – priča za Slobodnu Dalmaciju ovaj poduzetni Bosanac i naglašava kako je na predjelu Ledenice sve isparcelizirano, a za lakši pristup probijene su i ulice.

Svim vlasnicima odgovaraju klima te blizina Dubrovnika i aerodroma u Ćilipima, tako da uopće nije bio problem prodati više od tri stotine parcela i svaka je površine 500-1.150 “kvadrata”. No, više nema neprodanih placeva, možda još se uspije pronaći tek jedan?! Neki su investitori kupili i dva placa, ali više nema niti jednog kojem je cijena ispod 75 €/m²!

Ledenice, ipak, trenutno krasi tek nešto više od 50 izgrađenih luksuznih villa. Nije malo, ali je utisak da ostali vlasnici žele prvo dočekati pitku vodu u slavinama i bolja vremena koja s njom dolaze. Govore nam kako dio brda iznad Ledenica, gdje je također probijen put s mnogo serpentina te su odavno postavljeni i elektro-priključni ormari, još nije isparceliziran.

Dio agenata za nekretnine parcele na Ivanici oglašavaju kao “dubrovački Beverly Hills”. Ako se neko i nasmije na ovakvo poređenje, pogled na ville i uređeni okoliš mijenja stav: zidovi su najčešće obloženi klesanim kamenom, a terase brušenim mramorom, ograde balkona i terasa od inoxa ili debelog tzv. izlog-stakla, palme i borovi oko kuća, a unutar parcele masline ili čak mali vinograd, ukazuju na to da vlasnici znaju šta žele i kako to realizirati.

Najposjećeniji caffe-restoran na Ivanici je “El Paso” u vlasništvu ugostitelja Iva Vuletića:

“Ovdje sam već petu godinu i u međuvremenu se dosta toga izgradilo, ali još uvijek nije i kasni infrastruktura. Najvažnija je pitka voda za koju je počeo iskop kanala vodovodne mreže i gradi rezervoar na predjelu zvanom Glavica. Još nema naznaka kad će i odakle doći voda: iz Hrvatske, s Brgata ili iz Huma, s područja BiH? Ljudi se stoga još uvijek snabdijevaju vatrogasnim cisternama, a kubik vode se plaća “pod zlato”, skoro 7 €.

Zapravo, plaća se preskupi prijevoz i ljudi se svakako snalaze. Mnogi su vikendaši i kao da ih za to nije ni briga, svjesni su da će voda kad-tad doći i dodatno podići vrijednost nekretnina. A one su već sad za stanove u novogradnji oko 1.500 €/m², dok se vile s bazenima rijetko ili nikako ne prodaju. Investitori su prvo počeli graditi na predjelu zvanom Carine (zapadno od graničnog prijelaza), ali su posljednjih godina popularnije istočne parcele na predjelu Ledenice, gdje nema stalnih stanovnika. Po nepisanom pravilu, taj dio Ivanice živi isključivo tokom sezone, što investitorima ne smeta da i dalje grade, priča Vuletić.

Od mještana se saznaje kako su “sezonci” i gosti kojima se vile iznajmljuju po cijenama kakve se ne postižu nigdje u BiH, a rijetko gdje i na području Hrvatske, tu uglavnom u julu.

Najveći investitor je slovenski građevinski poduzetnik Igor Ferjanc (za kojeg kažu da trenutno gradi barem desetak objekata) te banjalučki informatičar s privremenom adresom u Londonu Jovica Božić koji je, zapravo, prvi shvatio i praktično primijenio spoznaju o vrijednosti “objekata u BiH s pogledom na hrvatski Jadran”. Božić je pionir u gradnji luksuznih vila na Ivanici i novac zarađen u prestižnoj IT-industriji znalački investira u nove luksuzne vill za koje uopće nema, niti je ikad imao problema s prodajom, čak ni tokom najveće krize. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending