Pratite nas

Sudbine

Životna priča nane Remze i njenog Sabrije: KĆERKA NAM JE DOKTORICA ALI NISMO IMALI 15.000 MARAKA DA PLATIMO U KAKNJU ZA NJEN POSAO

Published

on

Alen Avdić je u selu Tušnjići nadomak Visokog, posjetio nanu Remzu i njenog Sabriju, koji su svojoj bašti ispričali veoma zanimljivu životnu priču. Ovaj par je proživio toliko da je njihov životni put idealan sadržaj za film ili knjigu. U mikrofon Alena Avdića su ispričali samo dio onog što su prošli.

Tušnjići su selo koje se nalazi na putu između Visokog i Kiseljka. Za vrijeme ratnih dešavanja u BiH 1993. godine pripadnici HVO-a su ga sravnili sa zemljom, ali nisu ubili ponos, snagu I nafaku ovih ljudi. Oni o tome pričaju kao o epizodi, ne iskazuju ni jednom riječju mržnju prema prvim komšijama, zbog kojih su bježali, našli zgarište na kućnom pragu, a kada su se vratili dočekali su ih mecima….

“Kad nas je rat sa HVO-om zakačio pila sam kahvu sa komšinicama. Odjednom metak pogodi u fildžan. Vidim štala gori, a u štali krava I tele…. Djeca u avliji, Sabrija u bašti, a puca na sve strane. Dok sam bježala iza kuće, drugi metak me je pogodio među noge, a treći mi je prođšišao pored glave. Tri metka, a ni jedan nije bio moj – kazuje nana Remza, a njen životni sapuntik, 90 – godišnji Sabrija šeretski komentariše:

“Sporo kahvenisala, pa je upozorili metkom u fildžan”

Mecima ih komšije katolici ispratili, mecima ih dočekali nakon potpisivanja mira između HVO-a I Armije BiH. Ali, eto su predeverali.

Oni se ne žale, djecu su iškolovali, dočekali unučadi. Rade, koliko im zdravlje dozvoljava I žive od uspomena. Sabrija je, kaže, sav od željeza, jer je naletio na bombu 1945. godine i pravo je čudo da je preživio. Oženio je Remzu sa nepunih 17 godina, koja je čitavog života bila stub kuće. Godinama je prodavala jagode i ostalo povrće iz njihove bašte na sarajevskoj pijaci “Markale”. Imala je i fiću, među prvima u Visokom.

Poslije rata je iškolovala djecu. Kćerka je doktorica, ali ne radi u Bosni. Otišla je u Njemačku.

“U kaknju su mi tražili 15.000 maraka za njen posao, a u Visokom 10.000 maraka. Nisam imala te pare. Otišla je u Njemačku, gore joj nisu tražili pare – kazuje nana Remza.

Izuzetno topla video priča, u kojoj na momente provijava Remzijin humor, a zapravo je priča o ljubavi ovo dvoje ljudi. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending