Pratite nas

Dijaspora

Životna priča biznismena Selvedina Salkića iz Cazina: Trbuhom za kruhom otišao u Kanadu, a ovako mu sada izgleda vila u rodnom kraju

Published

on

O životu Selvedina Salkića iz Cazina mogao bi se snimiti film. Ovaj uspješni 43- godišnjak iz Salkića kod Cazina omiljen je među sugrađanima i svi za njega imaju samo riječi hvale. Selvedin je, kao mnogi Bosanci i Hercegovci, imao trnovit životni put i trbuhom za kruhom 2006. godine otišao je u daleku Kanadu, gdje je doživljavao uspone i padove, ali nije odustajao od ostvarenja snova. Danas je uspješan i cijenjen poslovni čovjek.

Vjera u sebe

– Još kao dječak vjerovao sam u sebe i to se na kraju isplatilo. Majka Šaha, otac Sulejman, koji je, nažalost, umro 2017. godine, sestra Zahida i djevojka Josipa bili su mi velika podrška. Rođen sam u mojim najljepšim Salkićima, a kada sam imao 5-6 godina porodica se preselila u Cazin, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Uvijek sam bio radoholik i radio sam različite poslove još u tinejdžerskom dobu. Sve je krenulo sa nekih 15 godina, kada sam kod voćara prebirao gnilo od zdravog voća. Poslije sam radio kao konobar, a potom i vozač kombija. Nisam birao poslove i radio sam ono što mi se nudi – kaže Selvedin Salkić.

 

Životna prekretnica se desila 2006. godine, kada se oženio i život nastavio u Kanadi u Calgaryu koji ima više od 1,5 milion stanovnika. Grad je poznat po zimskim sportovima i EKO turizmu, a prvi je u Kanadi koji je bio domaćin Zimskim olimpijskim igrama 1988. godine.

– Za Calgary sam prvi put čuo kao dječak, jer su tamo nakon Sarajeva održane naredne ZOI. Svaki početak je težak, pa je takav i moj bio. Još kada dođeš u veliku zemlju daleko od svojih. Ipak, vjerovao sam u sebe i polako gradio bolju budućnost. Poslije šest godina sam se razveo i brzo sam potrošio što sam stekao. Ostalo mi je još nešto novca i razmišljao sam da kupim kartu i da se vratim nazad u Bosnu. Ipak, ja sam rođeni borac i pobjednik i odlučio sam da se okušam u građevini, odnosno radu sa kamenom. Kupio sam neki stari „ford escord“, vaservagu i alat i krenuo od nule. U tom periodu život mi je bio dramatičan, ali nisam se predavao i gubio nadu – nastavlja Selvedin. U početku je bio jedini radnik u firmi, ali ubrzo je zaposlio još jednog radnika, a potom drugog, trećeg…

Povratak u Bosnu

– Trenutno imam 30-tak radnika i već godinama radim na projektima pokrajine Alberta. Ipak, što sam duže boravio u Kanadi, sve je bila veća želja za povratkom u Bosnu i u Salkiće i Cazin. Dušom sam uvijek bio u Cazinu, gdje sam kupio nekoliko nekretnina i poslovnih prostora. Želio sam nešto uraditi i za svoje Salkiće. Želja da na mjestu gdje je nekada bila naša kuća napravim jednu lijepu priču postala je stvarnost. Tu je sada vila od 300 kvadrata sa bazenom. To je projekat u koji sam ušao srcem, na mjestu gdje sam napravio prve korake. Dječački san da od stare trošne kućice izgradim jednu oazu mira, odmora, kompleks koji će pored vile za 10 osoba sadržavati teniski teren, šetalište, biciklističku stazu je realiziran. Da napravim jednu priču da je ostavim u svom rodnom selu. Ako izgubimo ili zaboravimo identitet i porijeklo, izgubit ćemo sebe. Lijep je “bijeli svijet”, ali nije kao Salkići. Vratimo koliko možemo. Hvala svima koji su mi pružili podršku, a znam da bi babo Semo i did Muhamed Soska bili ponosni. Ideju o izgledu vile i kompleksa sam donio sa Balija, a sve sam realizirao uz pomoć arhitektice Mirsade Mujadžić i firme „Vaš dom“.

Ostvarenje ovog dječačkog sna mi je jedan od dražih životnih trenutaka, a najteži je bio kad sam svog oca Sulejmana rahmetli uz saglasnost doktora morao isključiti sa aparata – kaže Salkić. Posljednjih godina živi na relaciji Kanada – BiH, a dosta putuje širom svijeta i upoznaje nove države i kulture.

 

 

– Calgary je moj drugi dom, kao i za oko 1.500 Bosanaca i Hercegovaca koji tamo žive. Mnogo je veći broj ljudi iz Srbije i Hrvatske koji tamo žive. Uz putovanja moja velika ljubav su motori. Kad sam tu u svom gradu Cazinu najsretnijim me čine male stvari poput vožnje motorima sa prijateljima iz djetinjstva ili kad se nađemo svi u Morgan pubu kod dobrog prijatelja Irnada Tahirovića – kaže na kraju Selvedin. Stanovnici Cazina, ali i cijele Krajine oduševljeni su potezom Selvedina Salkića i njegova vila jedna je od glavnih priča u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Dijaspora

Midhat Muslić iz Hanovera ima jedan cilj: Želimo okupiti sva bošnjačka udruženja u dijaspori

Published

on

Midhat Muslić iz Hanovera ima jedan cilj: Želimo okupiti sva bošnjačka udruženja u dijaspori

Midhat Muslić rođen je u Sandžaku, a Poljoprivredni fakultet završio je u Sarajevu, a od 1992. godine je u Hannoveru.

Izrada statuta

Dugi niz godina bio je na čelu džemata iz njemačkog grada Hannovera čiji je bio i predsjednik. A od 2018. godine je u rukovodstvu Bošnjačke kulturne zajednice i predsjednik je fudbalskog klub Bosna – Sandžak Hannover.

– Sa mojim prijateljima Bošnjacima sa kojima više od trideset godina zajedno živim u Hannoveru, kako u džematu, tako u BKZ i fudbalskom klubu, došli smo na ideju da se to proširi prvo na teritoriju Njemačke, a onda i u cijeloj Evropi. Prije nešto više od godinu dana osnovali smo Uniju bošnjaka dijaspore, koja je do sada odradila par značajnih akcija, a do sada su to većinom bile humanitarne akcije.

– Naš cilj je da u što skorijem vremenskom periodu okupima sva bošnjačka udruženja u dijaspori, ponajprije u Njemačkoj i Evropi. Plan nam je da organiziramo kongres svih tih udruženja, da osnujemo krovno udruženje,  kojeg bi sačinjavali svi predsjednici svih tih udruženja. Tada bi izradili statut, a po tom statutu bi naše udruženje radilo. Moram da naglasim da bi to udruženje isključivo radilo u interesu Bošnjačkog naroda, povezivanje svih Bošnjaka Evrope i šire. Udruženje neće u svom rukovodstvu imati ljude iz džemata, ljude iz IZ, ali ni ljude iz politike.

Saradnja s Bošnjacima

– Udruženje će da bude nezavisno, želimo da se sva udruženja povežu, da budemo pod jednom krvonom zajednicom i da bude jedno rukovodstvo, a koje će upravljati tim Bošnjačkim udruženjem – rekao nam je Midhat Muslić.

Da li mislite da će te imati problem odabrati samo jednog predsjednika, jer će svi željeti da budu predsjednici?

– Zaista dobro pitanje. Prije izvjesnog vremena imali smo jedan skup, sastanak, gdje su bili predstavnici petnaestak udruženja. Od organizatora je bilo Udruženje unije Bošnjaka dijaspore, čiji sam ja predsjednik, bila su tu udruženja iz Danske, Holandije, Francuske…. I, donijeli smo zaključak da se opet sastanemo u decembru i sa još većim brojem predstavnika udruženja. A onda bi u martu 2025. godine organizirali i kongers, jer će do tada biti gotov i naš statut.

– Imamo jako dobru saradnju i sa Bošnjacima Turske i Njemačke. Ono što jee posebno interesantno na nivou Kantona Sarajevo otvorena je kancelarija za dijasporu, sa kojom je naše udruženje potpisalo ugovor. Planira se otvarati i kancelarija za dijsporu na kompletnom teritoriju BiH. A, što se tiče samog pitanja, bitno nam je da se prvo stekne međusobno povjerenje, da se to sve prepozna i da se krene sa radom, a predsjednika je onda lako izabrati.

4000 Bosanaca

Koliko Bošnjaka živi u Hannoveru?

– Ima ih negdje oko 4000. Samo u džematu Hannover koji postoji preko 30 godina je oko 500 familija, a to je samo deset posto od onoga koliko ih ima. I , naš cilj je upravo taj da ih sve povežemo, da budu dio naše zajednice.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending