Pratite nas

Sudbine

Životna priča Anite K. iz Kiseljaka: KO ZNA DA LI BIH SE IKADA UDALA DA NIJE BILO KRNJIĆEVOG SOKA ZA “ŠEĆERAŠE”

Published

on

Nakon telefonskog poziva i višeminutnog ubjeđivanja, 30 – godišnja, Anita K. iz Kiseljaka, inače vlasnica lanca frizerskih salona u susjednoj Hrvatskoj, pristala je za naš portal potvrditi priču da je u životu ostala zahvaljujući čajevima. A sve je kaže počelo prije dvije godine, kada je vozeći iz pravca Hrvatske, skrivila saobraćajnu nesreću.

“Na sreću povrijeđenih nije bilo, ali od stresa i doživljenog šoka nisam mogla sebi doći. U snu sam se sva istrzana budila okupana u znoju. Ruke su mi se tresle, a teške trenutke prebrodila sam uz pomoć raznoraznih sedativa. Najviše sam pila persene, bosaurine i apaurine. Za to kratko vrijeme koliko bi me tablete “držale” ponašala bi se normalno, izlazila, radila i planirala vjenčanje, ali čim bi dejstvo lijekova popustilo, povlačila sam se u osamu I razmišljala kako da nabavim kakve jače tablete.

Liječničku pomoć sam zatražila sa malim zakašnjenjem, i to u Hrvatskoj daleko od poznanika. Nisam željela da neko sazna šta mi se desilo, jer sam mislila ili sam već luda ili ludim.

Da nije luda, već da je zadobila dijabetičarski šok, Anita je vrlo brzo saznala u Zavodu za endokrinologiju, na zagrebačkoj klinici Rebro.
“Kada su mi rekli da imam abnormalno visok šećer koji izaziva krizu u organizmu, umalo nisam pala u nesvjest od sreće. Da, dobro ste čuli od sreće! Samo nek nisam luda – radovala se Anita.

Ubrzo se desilo i ono što su liječnici i prognozirali ako ne počnem sa redovnim uzimanjem inzulina. A ja nisam bila spremna uzimati ga. Pala sam u šećerašku komu. Sreća da sam se u tom momentu nalazila u Zagrebu. Sjećam se samo da sam razgledala butike i birala vjenčanicu, a još istog dana sam ležala u bolnici i SMS porukom otkazala toliko planirano vjenčanje.

Plakala sam kao kišna godina misleći da je za mene život stao. Pa ko će me bolesnu, ovisnu o lijekovima, inzulinu, liječnicima – pitala sam se.

Ipak nikome nisam otkrila razlog za odlaganje vjenčanja, ali ni činjenicu da sam sve više vremena provodila u Hrvatskoj. Pravdala sam se poslovnim obavezama i širenjem posla.

Možda su i sumnjali; vidjelo se na meni da sam smršala, da sam nezainteresovana za život i sve oko sebe. Trajalo je to skoro dvije godine. Jedino sam konjičkom travaru Mirsadu Krnjiću ispričala sve svoje simptome i pokazala mu nalaze. Za njega sam čula preko rodbine iz Harcegovine, te sam ga u tajnosti posjetila – nastavlja Anita.

Naredna dva mjeseca koliko je ukupno trajalo liječenje, Anita je još tri puta posjetila Mirsada u njegovom selu Brđani kod Konjica.

“Popila sam oko tri litra Konjičkog soka koji pomaže u normalizaciji povišenog šećera. Ispostavilo se da je to zaista prirodni inzulin. Kada sam počinjala sa terapijom nadala sam se poboljšanju, ali potpunom izliječenju – to nisam ni u najluđim snovima mogla zamisliti. Ipak to je bio konačan rezultat naših “tajnih sastanaka”

Na narednim pretragama u Zagrebu i liječnici su potvrdili da je razina sećera u krvi zadovoljavajuća. Ipak, najbolje je bilo to što sam ja sama po sebi vidjela da bukvalno cvatem, preporodila sam se. Odmah sam ponovo zakazala vjenčanje i upravo sam se vratila sa bračnog putovanja.

Sigurna sam da se nikada ne bih udala već bi život provela sama i izolovana od svijeta da nije bilo travara Mirsada, kojem želim svu sreću ovog svijeta – nije štedila Anita riječi hvale i zahvalnosti travaru Mirsadu Krnjiću. Njegov kontakt telefon je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending