Željo je ponovo u krizi. Još jedna u nizu, a svaka sljedeća izgleda dublja od prethodne.
Razlog? Nije samo loša forma. Problem je što se klub iz godine u godinu vrti u istom krugu — veliki promet igrača, novi treneri, potpuno novi počeci. A nijedna ekipa ne može napredovati ako se svake sezone iznova pravi od nule.
Kontinuitet je sve
U fudbalu je kontinuitet sve. To znači da kostur ekipe ostaje isti, da igrači poznaju jedan drugog, da automatski znaju gdje će saigrač biti, da tim ima odnos, ritam i prepoznatljiv stil. Kada se to gradi godinama, ne vidi se odmah — ali kada toga nema, vidi se na svakoj utakmici.
Željo danas trpi upravo taj nedostatak. Previše novih lica, premalo zajedničkog iskustva.
Povreda Madžida Šošića samo je dodatno pokazala koliko je sve tanko. Od njegovog izostanka, u prvenstvu je odigrano pet utakmica — nijedna pobjeda. Ne zato što jedan igrač rješava sve, nego zato što ekipa bez stabilne osnove teško podnosi svaki udarac. A Željina osnova se svake sezone ponovo gradi, opet ispočetka, sa igračima koji tek uče kako je nositi ovaj dres.
Protiv Širokog, na terenu je bilo sedam igraca kojima je ovo prva sezona u timu… Karamarku, Odinaki i Cvetanovskom druga. Muftić je jedini koji zna šta znači ostati i kad je najgore. Sve ostalo — stalne promjene, novi planovi, novi pokušaji.
A tako se ne može daleko.
Nijedan klub sa ambicijama ne može živjeti samo od svježih početaka, jer početak je najlakši dio. Težak dio je ostati zajedno, rasti zajedno, praviti tim koji diše kao jedan. Željo to nema — a godinama se pravi da ima.
Zato je priča o investitoru više od poslovne teme. To je pitanje budućnosti. Klub ovakve veličine ne može vječno preživljavati na emociji. Navijači su dali sve, nosili su klub kroz najteže periode, ali emotivna snaga nije zamjena za strukturu, sistem i ozbiljan rad.
Trenutak istine
I zato se čini da je pred Željom trenutak istine.
Bez ulaganja, bez stabilnosti, bez jasnog puta — svaki novi početak će izgledati isto kao i prethodni.
A na kraju sve staje u jedno brutalno, ali iskreno pitanje:
Koliko puta još navijači mogu spašavati Želju iz ambisa… prije nego klub konačno shvati da navijačka ljubav ne može biti jedini plan za opstanak?
I još teže od toga:
Šta ako jednom dođe dan kada ni ta ljubav više neće biti dovoljna?
A. Mirvić (Naj portal)
Pročitajte još:
Tamo gdje je stajao Đilda, sada će rasti nova Grbavica
Kraj ere jednog umjetnika: Miralem Pjanić spušta zavjesu na karijeru
Glasna manjina nije slika ni glas Bosne: Prava podrška bila je u dvorani, ne u skandiranju!
