Dok se čeka odluka o ulasku investitora, u pozadini se vodi mnogo dublja bitka – ona za identitet i način upravljanja klubom.
Dan odluke u Dolini ćupova nije samo pitanje novca. To je pitanje identiteta, vrijednosti i toga ko zapravo vodi Željezničar.
Podijeljena atmosfera
FK Željezničar danas odlučuje o svojoj daljoj sudbini. Skupština na kojoj se razmatra ulazak u dogovor sa investitorom Saninom Mirvićem formalno je pravni čin, ali suštinski je mnogo više od toga. To je sudar dva pogleda na klub. Jednog koji vjeruje da bez promjena nema opstanka i drugog koji strahuje da promjene mogu značiti gubitak onoga što Željo jeste.
Preporučujemo:
Tamo gdje je stajao Đilda, sada će rasti nova Grbavica
Željo više ne može sam: Investitor je posljednja šansa!
Kraj ere jednog umjetnika: Miralem Pjanić spušta zavjesu na karijeru
Atmosfera je podijeljena, ali se stiče utisak da prevladava nada. Nada da bi dolazak kapitala, reda i jasne strukture mogao prekinuti godine lutanja, improvizacije i stalnog vraćanja na početak.
Jer Željezničar već dugo ne živi od sistema, nego od emocije, inata i preživljavanja. A to, koliko god zvučalo romantično, u modernom fudbalu više nije dovoljno.
Zato nije prošao nezapaženo ni jučerašnje istupanje Senada Misimovića. Intervju u kojem govori o rizicima, oprezu i mogućim posljedicama pojavio se tačno uoči Skupštine. Slučajno ili ne, ostaje da svako procijeni za sebe. Ali u klubu u kojem se godinama malo toga dešava slučajno, tajming je barem simptomatičan. Kao da se još jednom pokušava usporiti odluka, posijati sumnja ili barem podsjetiti da je strah uvijek prisutan kada se dira u postojeće odnose moći.
Bez dugoročne strategije
Problem Željezničara nije samo finansijski. On je duboko sistemski. Klub godinama funkcioniše bez jasnog modela upravljanja, bez dugoročne strategije i bez vrijednosnog okvira koji bi bio iznad pojedinaca. U takvom ambijentu svi su zamjenjivi, osim haosa. I upravo zato svaka ozbiljna promjena izaziva otpor.
Najbolniji primjer tog poremećenog odnosa prema vrijednostima jeste odnos prema Amaru Osimu. Čovjek koji je, uz ime svog oca, simbol najuspješnijeg poslijeratnog perioda kluba, sveden je gotovo na fusnotu.
U normalnom sistemu, to ime bi imalo počasno mjesto, institucionalno poštovanje i trajni podsjetnik na ono što Željezničar može biti kada ima znanje, autoritet i viziju. U Želji, međutim, Amar Osim godinama izaziva podjele, tihe otpore i otvoreno negodovanje dijela struktura i navijača. To više govori o klubu nego o njemu.
Željezničar je klub koji je navikao da ima vojnike. Ljude koji rade puno, često za malo, iz čiste ljubavi, jer boljih rješenja nema. Ali nijedan ozbiljan sistem ne opstaje samo na vojnicima. Potrebni su generali. Lideri. Ljudi koji znaju kuda idu i koji imaju snagu da povuku nepopularne poteze, ali i odgovornost da za njih stoje.
Ako Skupština kaže ‘da’
Zato je današnja odluka mnogo važnija od pitanja da li je neki investitor dobar ili loš. Pitanje je da li je Željezničar spreman da konačno uspostavi sistem, ili će još jednom izabrati status quo, uz nadu da će se nekako preživjeti i ova sezona, i sljedeća, i ona iza nje.
Ako Skupština danas kaže “da”, to neće značiti kraj problema. Ali može značiti početak reda. Ako kaže “ne”, onda će to biti jasna poruka da klub još uvijek nije spreman da preraste samog sebe.
Željezničar je prevelik da bi živio od improvizacije. I previše važan da bi bio talac straha od promjena. Danas se ne bira samo investitor. Danas se bira smjer.
A. Mirvić (Naj portal)
