Pratite nas

Zanimljivosti

Zbog ovoga „omlitavi“ muški ponos: 8 NAJVEĆIH MUŠKIH FOBIJA

Published

on

Postoji “milion” fobija, i neke od njih su odavno poznate i prihvaćene, ali rijetko se pominju strahovi koji su vezani za intimne odnose. Istraživanja pokazuju da su ove neobične fobije mnogo zastupljenije kod muškaraca, nego kod žena. Ovo je 8 najvećih se*sualnih fobija kod muškaraca:

Strah od gubitka erekcije
Jedan od najčešćih strahova kod muškaraca jeste taj da neće moći da dožive erekciju. Ovaj strah stručno se naziva medomalakufobija. Može uzrokovati pojačano znojenje, mučninu, drhtanje tijela, napad panike, ubrzani rad srca, gubitak daha. Često se javlja u periodu života kada se osjeća potreba za zasnivanjem porodice. Što je veći pritisak za pravljenje bebe, kod muškaraca se javlja veća nesigurnost, koja dodatno može uticati na pad libida i izostanak odgovarajuće funkcije.

Strah od nagog tijela
Gimnofobija predstavlja iracionalan strah od golotinje. Kod ljudi koji pate od ovog problema strah izazivaju drugi goli ljudi, ali boje se i vlastite golotinje. Prilikom intimnih odnosa, često žele potpuno zamračenu prostoriju u kojoj se intimni čin odvija i izbegavaju pogled ka partnerovom telu, ali i ka sopstvenom, prenosi Informer.

Strah od ženskog polnog organa
Eurotofobija podrazumijeva strah od ženskih genitalija. Može je izazvati i sama fotografija polnih organa. Nelagodnost se javlja u vidu neprijatnog osjećaja u stomaku, znojenja dlanova i ubrzanog pulsa. Iako nije mnogo rasprostranjen, ovaj strah može biti veoma neprijatan jer se kosi sa polnom željom. Želja za odnosom postoji, međutim, prilikom dolaska do samog čina vođenja ljubavi, negativna osjećanja se pojačavaju.

Strah od ljubljenja
Filematofobija je iracionalni strah od poljubaca i ljubljenja. Osobe s ovom fobijom žive u stalnom strahu od toga da će ih neko poljupcem zaraziti ili ugroziti. Mnoge se specifične fobije, kao što je i filematofobija, razvijaju s vremenom. Pokreće ih traumatsko iskustvo u ranoj dobi. Međutim, ključnu ulogu ima genetika, koja zajedno sa životnim iskustvima najviše utiče na razvoj fobija. Otkrivanje uzroka fobije je skoro pola puta do rješenja problema. Ako je temeljni uzrok filematofobije strah od moguće zaraze bakterijama ili virusima, osoba se može edukovati o tome, što joj kasnije može pomoći u savladavanju straha. Ukoliko se u korijenu filematofobije nalazi traumatsko iskustvo, onda je najdjelotvornija terapija izloženosti izvoru straha kroz dugotrajno savjetovanje i psihoterapijske postupke.

Strah od dodira
Haptofobija, taktilofobija, hafefobija – strah od dodira ima nekoliko imena. Ova fobija je opasna na svoj način i može veoma zakomplikovati normalno životno funkcionisanje. Uprkos činjenici da nije tako česta kao, na primer, klaustrofobija, ona utiče na osobu na destruktivan način. Kod nekih se može manifestovati kao strah od bilo kakvog dodira, dok su drugi užasnuti dodirom osobe određenog pola. Iracionalni strah da će vas neko dodirnuti nije povezan sa drugim anksioznim stanjima, kao što su socijalna fobija ili strah od intimnosti.
Stručnjaci su naglasili da se strah od dodira istakao kao jedan od strahova koji su se kod mnogih razvili tokom pandemije koronavirusa. Što se tiče lečenja, uvek je potrebno kontaktirati sa specijalistima, koji će izgraditi jasnu šemu prevazilaženja straha. Dodatni načini da ublažite fobiju mogu biti časovi plesa ili glume. Takođe, možete naučiti tehnike disanja i početi sa meditacijom.

Strah od partnera bez intimnog iskustva
Partenofobija podrazumijeva strah od osoba koje nisu imale intimnih iskustava, djevica. Muškarci koji pate od ovog problema boje se čak i da budu u blizini erotski neiskusnih žena.

Strah od razgovora o vođenju ljubavi
Erotofobija je pojam koji se odnosi na strah od razgovora o intimnim odnosima. Ljudi koji pate od ovog problema ne žele da razgovaraju, ali ni čitaju o intimi, zbog čega češće obole od polno prenosivih bolesti. Neinformisanost ih može dovesti do toga da se upuste u nezaštićene odnose, te su u većem riziku da ugroze svoje zdravlje.

Strah od erotskih snova
Oneirogmofobija podrazumijeva strah od erotskih snova. Taj iracionalni strah može biti tako snažan da ljudi koji sa tim imaju problema ne žele da spavaju. Nedostatak sna može izazvati brojne zdravstvene i psihičke probleme, te bi se trebalo obratiti stručnom licu za pomoć. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending