Pratite nas

Sudbine

Zbog njega volim noodles, a on grah: PRIČA O LJUBAVI ADMIRE SADIKOVIĆ I XIANGA IZ KINE

Published

on

Za Xianga (20) kažu da je najpoznatiji Kinez na ovim prostorima, zvijezda društvenih mreža jer ga prati više od 300.000 ljudi. On je vlasnik dvije kineske radnje u Gračanici. Ništa manje nije poznata ni njegova djevojka Admira Sadiković (19) iz Gornjeg Teslića. Upoznali su se, kako kažu, putem društvenih mreža, a u vezi su godinu dana.

Njihova je veza, kažu, posebna, jer dolaze iz različitih kultura. Xiang je u Bosnu i Hercegovinu došao kao četrnaestogodišnjak, a tada nije znao reći ni “Dobar dan”.

“Sve sam naučio u školi. Nikada nisam zažalio što su moji roditelji došli u Bosnu, jer da oni nisu došli ne bih ni ja i ne bi nikad postao ‘Kinešče’ – kaže nam Xiang.

U Bosni volim sve. Od hrane do ljudi, ali ono što mi se najviše sviđa je toplina koju imaju Bosanci. Uvijek su spremni pomoći, vole se šaliti i uglavnom su raspoloženi uvijek. Za sedam godina nikad mi nije ništa zasmetalo u Bosni. Kina je drugačija, smisao za humor kod Kineza nije kao u Bosni, nešto što je ovdje smješno, recimo, šale na tuđi račun, u Kini je uvredljivo. Kinezi su dosta hladni i nisu opušteni kao Bosanci. Ali Kina je moja zemlja i ništa mi ne smeta – priča nam Xiang.

Xiangova djevojka Admira u “Superparu” za RTL je otkrila da je dosta ljubomorna u vezi.

“Pa je, ali ne baš toliko da me izluđuje s tim. Poruke na mobitelu ne brišem, jer ne želim kriti išta od nje, neka zna sve. Ponekad bude malo ljuta kad vidi neke cure u mom chatu, ali ne baš dugo – smije se Kinez.

Dodaje da je Admira njegova srodna duša. Postao je poznat gotovo preko noći nakon što je snimio video na društvenim mrežama. Tome se nije nadao, a sad snima sve luđa videa.

“Svašta sam radio za potrebe snimanja, ali po meni nešto najluđe je što sam jeo ljute paprike i oblačio se kao žensko – kaže Xiangu.

Admira o Xiangu kaže da je simpatičan i duhovit dečko koji je podržava u svemu.

“Volim i njegov izgled, ali više volim njegovo lijepo ponašanje puno poštovanja. Zbog njega volim noodles, a on grah. Slažemo se i pazimo jedno drugo. Lijepo nam je – rekla je Admira. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending