Nijemac Helmut Vandmaker, pobornik je zdrave sirove hrane. On se već 40 godina bori s pogrešnim shvaćanjima o ishrani, ali nije doktor pa ga „službena medicina“ ne prihvata. Vi sami odlučite slažete li se s njegovim stavovima ili ne…

Ko od vas nije osjetio makar jedan znak prehlade ovih hladnih mjeseci? Čim napustimo topli dom, hladni zrak potiče nas da smjesta posežemo za maramicama zbog nosa koji curi i očiju koje suze. Kišemo, kašljemo, ali ja smatram da je zapravo glavni uzrok naših prehlada ljepljiva krušna i žitna hrana.

Jeste li iznenađeni? Sjetite se samo kako pri svakoj hunjavici nataložena sluz izlazi van. Zato treba upravo pozdraviti i redovnu prehladu, kada tijelo pokazuje da još ima snage da se oslobodi tih otrova. Potpuno je pogrešno prehladu, koja najčešće počinje s osjećajem hladnoće nekoliko dana prije, suzbijati bilo kakvim lijekovima ili postupcima. Time biste samo položili temelje za buduća hronična oboljenja.

Ko sebi želi pomoći, trebao bi leći u krevet, piti topli sok od limuna, tijelu pospješiti znoj i vrućicu… ništa ne jesti! Brzo veliko pražnjenje crijeva je vrlo korisno.

Otrovi odlaze

Slijedeći dan je već lakše. Tekuće izlučine iz nosa i grla su otrovi koji sad napuštaju tijelo uslijed mjera čišćenja koje je ono samo proizvelo.

Načelno, priroda nam želi pomoći. Ali, zavisi od samog čovjeka, dopušta li on da mu se pomogne. Ko se uvijek pretrpava smjesom mrtvih tvari, a uz to negira naše druge pomoćnike kao što su svjež zrak, sunce, čista voda, spavanje, opuštanje i kretanje, morat će prije ili kasnije biti kažnjen. Ali on tada mora optuživati sebe, a ne prirodu, koja ne može namjestiti svoje stalne „samoizlječive snage“.

Uslijed neimaštine, mnogi su ljudi prije morali još više trošiti kruha i žitnih proizvoda. Stoga je u vrijeme moje mladosti bilo svugdje pljuvačnica, u koje je nesmetano upravo letio sluzav, žilav otpad iz grla, jer mnogi su se time čak zabavljali, iz koje daljine mogu pogoditi u pljuvačnicu.

Vidimo to još danas u Portugalu i Španiji, gdje bijeli kruh prevladava kao osnovna hrana. I u Kini, zemlji riže, možemo zapaziti preko televizije tu igračku u uglu sobe, ta riža služi još više nego ijedna druga žitarica.

Giht na nogama i rukama stvorio je kiselotrovni kruh, zbog čega ga nazivam „krušnim gihtom“. Vidim još danas pred sobom majku školskog kolege koja je s potpuno iskrivljenim kostoboljnim rukama rezala kriške kruha za veliku obitelj.

Zaključak: Nećete se moći nikada prehladiti ako ne budete imali u tijelu nikakvo smeće. Pri svakoj izmjeni tvari stvaraju se naslage, ali zdravo tijelo sposobno za reakciju služi se za to normalnim putevima izlučivanja. Nikad ne optužujte viruse i bakterije, nikad hladno vrijeme ili propuh ili preobilje sunca. Samo ono što trajno ulazi u usta jeste uzrok, 24 sata na dan. Uklonite uzroke i moći ćete biti slobodni od bolesti.

  Opasni namazi

Zdravlje postižemo samo svjesnim zdravim življenjem. Na sreću to se zdravlje ne može kupiti u boci. Svako ga mora postići i održavati stalnim vlastitim naporom! Većina ljudi se svom silom zalaže u svom pozivu da zaradi novac, koji će kad-tad u starosti ponovo izdavati da opet povrati samouništeno zdravlje. Nema zemlje u kojoj ljudi ne rade, a žive u izobilju.

Kruh je teško probavljiv i trebao bi sasvim nestati iz našeg jelovnika. Ali ko jede samo kruh? Mora se bar premazati neprirodnim masnoćama. No svaka kombinacija kruha usporava i otežava probavu. Najčešće se taj kruh još s tekućinom jednostavno sapere.

Ali krušne molekule su tada okružene masnoćom, tako da naši probavni sokovi prvo moraju rastvoriti masne slojeve da dođu do prvih krušnih mrvica. Kiselina i lužina zajedno se uzajamno dokidaju, tako da samo još gotovo neprobavljiv grumen (kruh, masnoća, meso, sir) leži u želucu.

Ali mora se nakon toga uzeti još koja kriška s marmeladom ili medom ili slatkom smjesom od šećera. Možda kao zaključak odgovara jabuka koja je tako zdrava? Ali to znači: voće poput brzog voza udara na kruh s namazom koji se može uporediti sa sporim vozom. Posljedica: daljnje usporavanje probave s alkoholnim vrenjem, podrigivanjem, osjećajem pritiska, nadutim trbuhom.

Maleni uzrok, velika učinkovitost, optužena je bezazlena jabuka za nelagodnost, a ne prethodno uživana potpuno kriva krušna kombinacija.

Da ste ga pojeli prije, voće bi najkasnije za 15 minuta ponovo napustilo želudac i pritom svojim voćnim šećerom isporučilo tijelu i mozgu brzu energiju. Ali čovjek u neznanju ozloglašava plodove. Kako sam često doživio da ljudi kažu kako oni ne podnose voće, jer odmah dobivaju tegobe u želucu.

 Hrana iz “druge ruke”

To je konačno razlog zašto kruhojedi tako malo jedu voće. Oni jednostavno ne mogu podnijeti voće jer je želudac uvijek pun smjesa koje vriju. Oni ne bi trebali optuživati voće nego svoje već bolesno tijelo. Osim toga, naduti probavni organi ne dopuštaju više nikakvo mjesto za najbolju hranu čovjeka, naime za plodove.

„Na sreću“ postoji umjetno sredstvo protiv vrenja i protiv žgaravice. Ali šta se događa poslije? Bolest je kiselo tkivo, a spomenute sluge samo tjeraju žalosno zbivanje dublje u kobno opirući probavni sustav!

• Tako će se često ponoviti gluposti, zašto ne baš istine? – rekao je Gete.

Znam iz predavanja da se nikad dovoljno često ne mogu ponavljati najjednostavniji pojmovi. Ljudi ne znaju kako njihovo vlastito tijelo funkcionira. Onima istinski znatiželjnim želim rado pomoći, ali mnogi mudrijaši i sveznalice, koji žele biti posve lukavi, uopće me ne zanimaju, ti moraju baš svojim putem ići.

Uvijek iznova moram raspravljati s ljudima koji svoje svakodnevno mijenjajuće znanje izvlače iz ilustrovanih časopisa, a u stvarnosti nemaju blagog pojma o zdravom načinu života. Sve što jedemo mora se pretvoriti u glukozu, bila to bjelančevina, ugljikohidrati ili masnoća. Samo u tom obliku može upotrijebiti naše tijelo dopremljenu hranu kao snagu.

Pri tom procesu voće se kao osnažujuća hrana daje na raspolaganje za nekoliko minuta, a meso, sir i kuhano povrće tek nakon dosta vremena (to može biti pet, ali i 36 sati). I povrće se mora „preraditi“, stoga ja povrće nazivam “hrana iz druge ruke“. Ono uz to daje samo malo kalorija. Pri probavi voća gubi se samo 10% energije, a dobiva se 90%, kod žitne hrane gubi se 50%, a dobiva 50%, kod povrća gubi se 30%, a dobiva 70%, kod mesa se gubi 70%, a dobiva 30%. Ali ako pomiješate kruh s maslacem, mesom, sirom, rezultat je gori nego kod samog mesa.

Protivnik kruha

Vršena su istraživanja kod zatvorenika koji su dobivali za jelo samo meso: umirali su nakon tri sedmice. To je sasvim jasno, u prvom redu jer je to truležna hrana, a zatim što se utrošilo pri probavi više energije nego što je dobiveno. Mesni proizvodi stimuliraju tijelo kao što je kod nikotina, alkohola, kafe itd. Poslije lažnog osjećaja osnaženja naglo nam pada tlak. Živi se mnogo duže (do 60 dana) samo o vodi nego s tom tako „vrijednom mesnom bjelančevinom“.

Ljepilo nastaje uslijed preobilne ponude škrobnih hranidbenih tvari kao što su kruh, žito i krompir. Naravno, ovdje ne mislimo na prirodnu sluz koja je potrebna svakom živom organizmu. Bez sluznica ne bi mogli živjeti ni čovjek ni životinja. Mi bismo stalno bili svugdje ranjivi.

Salzburški doktor Volfgan Lutz napisao je 1967. knjigu pod naslovom: “Život bez kruha”. Moji se prikazi o skrivenim opasnostima krušne hrane slažu velikim dijelom sa stavovima ovog doktora. Postoji ipak bitna razlika. Dr. Lutz nadoknađuje krušnu hranu drugim životinjskim proizvodima, kao što su meso, riba i jaja. Ali ja nisam svojim čitaocima ostavio nikakvu sumnju o tome da je mesna hrana s povrćem i voćem bitno zdravija nego vatrom obrađena krušna hrana vegetarijanaca koji „kuhaju“.

Podsjećamo na vrednovanje hranljivih tvari prema dr. de Evansu. Prema njemu, plodovi su na vrhu, tada dolaze riba i meso na drugo i treće mjesto, povrće na pretposljednje, a žito na posljednje! Nije dakle čudo što dr. Lutz sa svojom prehranom siromašnim škrobom i ugljikohidratima može pokazati velike uspjehe u svojoj praksi. On sam je sa 76 godina dobar primjer.

Esenski” kruh

U SAD-u se može ponegdje kupiti „esenski“ kruh. Žito se ostavlja da proklija, dakle postaje ponovo povrće. Ta smjesa se tada peče sasvim slabo na umjerenoj temperaturi bez ikakvog drugog dodatka, tako da tijesto iznutra ostane još sasvim mekano. Tako slično su kruhovi u Isusovo vrijeme – prema nekim istraživanjima pečeni od sunca na kamenu.

Takav kruh iz proklijale pšenice je sigurno znatno zdraviji nego naši današnji tvornički kruhovi. Kad se esenski kruh tada još dobro sažvače i jede bez namaza, tada se sigurno ostvaruje bogato iskorištavanje energije. Klijanjem je skrob prethodno probavljen. (Najportal)