Pratite nas

Vidoviti ljudi

Zar moja djeca da dignu ruku na mene: KAKO JE SIHIR MRŽNJE IZ ESMINOG DOMA UKLONILA VIDOVITA RABIJA?

Published

on

Bili smo porodica za primjer, a postali smo u jedno ruku jedno drugima najveći neprijatelji. Ne znam ni zašto? Ali znam samo da mi je to bio najgori period u životu.

Meni su porodica i djeca na prvom mjestu, sve što sam radila u životu bilo je za njihovo dobro, odvajala sam od usta da bi kupila njima patike. Sve sam im dala što sam imala, samo što im dušu nisam dala, ali uzalud.

Sve se to zaboravilo, na kraju smo počeli da se mrzimo. Sve se okrenulo naopako. Odjedanput sam ja postala najgora, svi su bili protiv mene, a nisam ništa kriva. Svaki dan je bila svađa u kući, nisam mogla da vjerujem da moja rođena djeca, koju sam ja podigla, odhranila, vodila doktoru,kada su bili bolesni, liječila ih, žrtvovala svoju sreću zbog njih, da mogu biti tako oholi, hladni prema meni.

Rodila sam i odgojila sina i kćerku. Bili su složni. Bila sam im i prijateljl i majka. Ništa od mene nisu krili, sve sam znala i gdje su,i sa kim se druže. Među nama nije bilo tajni, bili su dobri učenici u školi, a onda odjednom se sve okrenulo naopačke.

Čim se vratim s posla, nisam se ni raspremila, a oni bi počeli da mi nešto prigovaraju,da se samnom svađaju, da oni mene kritikuju. Nisu se libili ni uvreda ni psovki za koje nikada nisam ni mogla pomisliti da se mogu izgovoriti ili čuti u mojoj kući.

Najviše sam se svađala sa sinom, a od kćerke sam osjetila da me mrzi. Imala je takav pogled da se zaledi krv u venama, to je najgori osjećaj kada vas vaše dijete mrzi. Imali smo sve da budemo sretni, ali uzalud!

Sramota me je što ću ovo reći, ali neka se zna koliko zlo može daleko da ide, koliko čovjek može da posrne. Mene je moj sin jednom u svađi ošamario. Doživjela sam šok nakon kojeg sam završila u hitnoj pomoći. Zar moj Bilal, moj ponos da digne ruku na mene!?

O ovome majčinom poniženju nije lako pričati, ali moram jer ima sigurno još majki koje su žrtve svoje djece, a ne znaju da nije krivo njihovo dijete, već zlo koje upravlja njime. Ja sam to iskusila na vlastitoj koži, gineš za dijete, tolerišeš, preispitujem sebe gdje si pogriješila, tražiš „slamku spasa“ u bilo čemu i kada ti dijete polomi suđe, razbije prozor, galami na tebe…Jednom pilikom kćerka me gađala saksijom.

Donekle smo mogli normalno da pričamo preko telefona, ako sam ja na poslu. U kući ratno stanje! Kao i svaka majka voljela sam i ja svoju djecu, ali u jednom trenutku mi je bilo došlo da pobjegnem od njih, da se nikada više ne vraćam kući.

U takvom haotičnom stanju javila sam se vidovitoj Rabiji. Imala sam osjećaj da samo ta žena može spasiti mene i djecu. Porazgovarale smo. Ona nam je „otvorila zvijezdu“ . TU sam shvatila ono što sam sumnjala – da je uzrok našoj neslozi šejtanski posao, da se đavo uselio u našu kuću.

Napravljen nam je sihir mržnje. Neko je zatrovao moju djecu mržnjom prema majci. Vidovita Rabija je Kur'anskim dovama i surama započela tretmane čišćenja sihira.

Nije bilo ni to jednostavno podnositi, kćerka se preznojavala, izvijala, opirala, a sin samo ponavljao „vještice“. Ja sam povraćala zelenu vodu.

I krenulo je nabolje. Iako smo nakon prvog tretmana bili mokri kao krpa, manje je bilo nervoze u kući. Uglavnom su ćutali, svako u svome svijetu. Kao da je počela savjest da nas peče, a zapravo to su bile prve reakcije nakon tretmana Vidovite Rabije.

Imali smo još četiri tretmana, više nam nije ni trebalo. Sloga, ljubav, harmonija, nafaka su se vratili u naše živote. Sada me moja djeca ponovo zovu „mama“, opet se smijemo, dogovaramo, normalno pričamo sve zahvaljujući Vidovitoj Rabiji.

Vidovita Rabija uklanja sve vrste crne magije, uroke, prokletstvo, uspješno spaja rastavljene i vraća izgubljene ljubavi, ima posebne ritruale za ljubavno vezivanje, otkriva da li vam je suđna određena osoba, uklanja negativnu energiju iz porodičnog doma, firmi, prevoznih sredstava.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending