6. aprila 1957. godine, na dan oslobođenja Sarajeva, prvi put je u etar otišao glas legendarnog Safeta Isovića. Krenula je pjesma “Kad ja pođem draga iz Saraj'va grada”, započela je priča o legendi iz Bosne, čije je ime upisano i u sidnejskoj “Olimpiji”

“Tad je radio bio jedini, a za mene je i danas najdraži medij. Poslije pune dvije godine korepeticije i rada sa pedagozima, ukazala mi se prilika da zapjevam na Radio Sarajevu, i to tek pošto je rigorozna komisja preslušala snimak i odobrila da moj glas može u etar – pričao je legendarni Sajo.

“Poslije blaženog čekanja da se upali lampica, zapjevao sam prve dvije sevdalinke: “Kad ja pođem draga iz Saraj'va grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana”. Imao sam lijep utisak da me publika pustila u svoje domove kao uljeza. Danas imam utisak da me još nije istjerala.

Safet Isović je 1955. godine došao u Sarajevo i “napio se vode sa Baščaršije”. Došao je u šeher sevdaha da studira francuski jezik i romanistiku.

“Dosta dobro sam vladao francuskim jezikom i prije fakulteta, pa sam u Sarajevu upisao romanistiku. Fakultet je bio na trećem spratu, a u prizemlju Pravni fakultet. U pauzama između predavanja znao sam da zapjevušim, što je izazivalo pažnju starijih kolega.

“Hasko Haverić me prvi zapazio i preporučio u Ansambl narodnih igara i pjesama KUD-a “Slobodan Princip Seljo”. Tamo sam upoznao kolege i muzičare, među kojima su bili advokat Selver Pašić, inženjer Suad Balta, neuropsihijatar Himzo Polovina, ekonomista Dino Kusturica, pravnica Zora Dubljević…

Safet Isović je i kao folklorac obišao dobar dio Evrope, stekao vještinu akademsko-umjetničkog vladanja scenom.

“ Ostala je najteža potvrda moje muzikalnosti – polaganje audicije na Radio Sarajevu. Kriterijumi su bili ne strogi, nego grozni i rigorozni. Od stotinjak kandidata priman je jedan ili nijedan. Ja sam pao na prvoj audiciji, ne zbog treme ili lošeg pjevanja, jednostavno sam bio indisponiran. Nisu me precrtali nego zamolili da ponovimo audiciju.

Drugi put sam bio glat primljen, dobio sam tri pedagoga na klaviru i Jozu Penavu da me podučava kako se sevdalinke pjevaju i skidaju s nota (svaka je sevdalinka zapisana). Poslije mukotrpnog rada u najdraže vrijeme meni kao mladiću (ponedjeljak, srijeda i petak od osam uveče), dobio sam termin za snimanje.

Tako je estradnim nebom zasijala Safetova zvijezda. Uslijedilo je pedesetak zlatnih i srebrnih izdanja, milioni prodatih ploča, zlatni mikrofoni, pobjede na svim velikim festivalima, priznanje i publike i kritike. Gdje god bi se pojavio I zapjevao u dvoranama ili na stadionima bi zavladao delirijum. Redovno su ga vraćali na bisd. Poslije Safeta niko više nije mogao nastupati.

Pogledajte snimak iz Beča, nastao 1972. godine. Tada su ga na pozornicu vraćali 17 puta. Sajo sjajan, ali i muzička pratnja sjajnih članova orkestra Jovice Petkovića, Nedžada Imamovića, Spase Beraka, Branka pavlovića…

Legenda sevdaha Safet Isović preminuo je 2. septembra 2007. godine. (Naj portal)