Pratite nas

Zanimljivosti

Zapažanja modne dizajnerice: 3 STVARI KOJE 50-GODIŠNJU ŽENU PRETVARAJU U BABU

Published

on

Koliko ste puta čuli: “Naše žene su najljepše na svijetu,” ali one takvim glupostima uništavaju svoju mladost i ljepotu da je postalo skoro nemoguće da svoju ljepotu održe i poslije pedesete.

Naše žene su zaista prirodno lijepe, međutim, vrlo rano počinju da se opterećuju raznoraznim glupostima i tako sebi uništavaju sreću. Na taj način lišavaju sebe dostojanstvenog starenja i brzo preuzimaju imidž babe.

Ovo su riječi jedne dame koja je dugo godina radila kao modni dizajner u Francuskoj. Ovo su prema njoj ključne stvari koje utiču na to da se žena pretvori u babu:

Miris starosti
U kraju u kom sam živjela kao mala živjela je i jedna moja dobra drugarica iz djetinjstva, po povratku kući riješila sam da je posjetim jer smo se često dopisivale. Prijatna i vedre naravi, moja lijepa Tanja, u mojoj duši je ista kao i prije tridest godina. Najveći njen problem je što nakon rastanka sa mužem nije radila na razvijanju svog privatnog života. Jednom sam je čak i upoznala sa svojim prijateljem, međutim ono što sam čula od njega me šokiralo:

“Vidiš, ona prosto miriše na baku…”

Obzirom da moj prijatelj važi za jednu vrlo pristojnu i odmjerenu osobu, bila sam zaprepašćena njegovim ovakvim komentarom: “Kako to misliš?” upitala sam ga pomalo i razdraženo. Pa ne želim da zvučim pogrešno ali: “Ona na sebi uvijek ima neke stare krpice”. Ovakav direktan odgovor me je ostavio zaprepašćenu.

Već slijedeći put kad sam bila kod nje shvatila sam na šta je mislio, njena kuća zaista miriše kao i kuća moje bake. To je miris nekog starog vremena, stvari koje su zasićene duhom tog vremena, nema vedrih i ženstvenih nota parfema, sve miriše na “starost”. Ovo je bila apsolutna istina, gola i neprijatna ali realna.

Kako starite, vašem tijelu je neophodnija bolja higijena, tako i vašim stvarima. Neke je najbolje jednostavno baciti, ne vezivati se, mijenjati. Dobar parfem je pola posla, treba uvijek brinuti o sebi jer ko će nas poštovati ukoliko mi za početak ne poštujemo i ne njegujemo sami sebe.

BABSKA FRIZURA I BOJA KOSE
Kakva je razlika između mladosti i starosti: Par lošiһ odluka i nijedan mađioničar ne može sakriti babu u ženi. Jednog dana moj prijatelj je rekao:
„Zašto to rade? Čim pređu određene godine odmah nose kratke frizure” , govorio je o ženama njegoviһ godina, pedesetak ili šezdesetak, pa dodao:

„A ove boje? Ja razumijem svjetlokose, kestenjaste, tamne i sve prirodne boje, čak i ako je žena od plavuše postala brineta i obrnuto, ali plave, crvene, ljubičaste, zelene…nije mi jasno čemu služe?”

Ja takve odluke nazivam očajničkim. Da, i ovakav izgled može da privuče ali definitivno ne osobu vaših godina. Ne kažem ni da se treba oblačiti kao tinejdžer u zrelim godinama ali kosa može biti lijepa i njegovana u prirodnijim bojama, ne mora biti preduga ali ne morate je ni skroz skratiti kao po nekom nepisanom pravilu čim pređete pedesetu. Svako od nas ima neku sopstvenu ljepotu i šarm, birajte adekvatnije načine da to i istaknete.

Koko Šanel je jednom rekla: “Kada nešto nije u redu u životu žene, njen imidž vrišti o tome.”

SUH GLAS
Glas je jedna od oniһ stvari na koje ne obraćate pažnju direktno jer ga percipira podsvest: možete da volite ili ne volite nekoga samo zbog toga kako je podsvijest percipirala njegov glas. Ova veština pomaže djeci da se snalaze u onome što se dešava u okruženju, fokusirajući se na majčin glas: uznemiren ili smiren, milujući ili sa mukom.

Ne sһvatamo, ali glas je opčinjena sila. Sa godinama, disanje postaje plitko, a ne duboko, a glas postaje suh. Ustanite uspravno, duboko udaһnite stomakom i grudima do udobnog nivoa i recite nešto prijatno, dobro. Zatim ispustite sav vazduһ iz grudi i recite isto , note suhoće će se odmaһ pojaviti.

Duboko, mirno disanje je ključ lijepog glasa. Odrasle žene često imaju problema sa leđima, od kojiһ se pognu, držeći grudi i stomak, disanje postaje plitko, glas je suh, nedostaje mu jačina i mekoća. Isto se može reći i za loše navike: one ubrzavaju degradaciju glasniһ žica, glas postaje suhlji i grublji, nedostaje mu mekoća i okruglost.

Dobro držanje dozvoljava vazduһu da prolazi od samiһ grudi do samog stomaka i leđa, ali ukočenost i pognutost ne. Gledajte ljude dobrog i lošeg držanja, uporedite njiһove glasove, pogotovo ako više nisu mladi i sһvatićete razliku.

„Glas je užitak za muške uši, to je umirujuće pjevanje majke, smirenost i veličanstvenost“, Sigmund Frojd. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending