U mostarskoj mr*vačnici Bolnice doktor “Safet Mujić” 4.februara 1982. godine desio se nesvakidašnji slučaj: zamijenjeni su lijesovi Salke Mujkića, penzionera iz Ljubuškog i Matije Balentića, penzionera iz Mostara.
Rodbina Salke Mujkića je 4.februara otišla po lijes um*log da bi tijelo povezli u Ljubuški na sa*ranu u džamiji Poprište. Poslije obavljene dženaze, Salko Mujkić je ukupan u Haremu Zorbinovac u Ljubuškom. Inače, nije imao uže rodbine i živio je samačkim životom. Na posljednjem ispraćaju prisutni su o njemu sve najbolje rekli.
Ali 5.februara dolazi u Ljubuški uža rodbina Matije Balantića, penzionera iz Mostara koji je um*o istog dana kao i Salko Mujkić iz Ljubuškog. Zatražili su da se otvori Salkin grob.
U prisustvu daljne rodbine i mili*ije, kako su objavili tadašnji mediji, u Ljubuškom izvršeno je otvorenje gro*a. Kada su sinovi, zetovi i rodbina Matije Balentića otvorili sanduk, rekli su da je to Matijino tijelo, njihovog oca, djeda i punca, te da je izvršena zamjena lijesa u Mostarskoj mrt*ačnici.
Preuzeli su Matijin lijes i odvezli ga u Mostar, gdje su ga kasnije sahranili po katoličkim običajima.
U potrazi za tijelom Salke Mujkića, saznalo se da se lijes nalazi i dalje u Mostarskoj mr*vačnici.
Tako je pokojni Salko Mujkić dva puta sahranjivan u Ljubuškom!? A pokojni Matija Balentić jednom u Ljubuškom kao Salko, i drugi put u Mostaru kako mu piše i u mr*vačkom listu.
U Ljuuškom su dugo komentarisali kako to da hodže koje su kupale rahmetliju/pokojnika nisu vidjele da Salko nije obre*an/osune*ćen. Ili su mislili da čovjek nikada nije ni bio kod ber*erina. Po drugoj šeretskoj verziji, možda je Matija bio osune*ćen! (Naj potal/AS 1982.)
