Pratite nas

Sudbine

Za plemenitost počašćen sa 15 KM: OVO JE TAKSISTA KOJI JE PRONAŠAO 20.000 MARAKA, PA VOZIO 200 KILOMETARA DA IH VRATI

Published

on

Do prije četiri mjeseca Nikica Rukavina iz Hrvatske, osoba s 80-postotnim invaliditetom, bio je nezaposlen i živio je od socijalne pomoći, onda je postao taksista, a danas je ljudina, primjer dobrog i poštenog čovjeka.

U taksiju je pronašao skoro 100.000 kuna (oko 22.000 KM) koje su ispale čovjeku kojeg je vozio. Mogao je to sakritii i popraviti svoju finansijsku situaciju, no ne samo da mu ih je vratio, nego se vraćao oko 200 kilometara da mu ih preda, piše Jutarnji.hr.

“Nazvao me šef oko ponoći u srijedu i rekao da bih trebao prevesti osobu iz Ogulina do Dubrovnika. Koliko sam shvatio, on je imao saobraćajnu nesreću i nakon pružene pomoći trebao se vratiti kući. Bilo mu je bitno da dođemo na odredište u četvrtak u 8 sati. Bio je malo smušen i čudan, možda od sedativa, čitav put je praktično prespavao”, govori Nikica.

Ostavio ga je u Dubrovniku i krenuo nazad, a nešto prije Splita opet je nazvala centrala. Rekli su mu da se javila stranka koju je vozio do Dubrovnika i pitala je li vozač taksija pronašao možda kakav novac. Radilo se, rekli su mu, o većoj količini.

“Rekao sam da sam na autocesti i da ne mogu sada pogledati, stao sam na prvom odmorištu i zaista vidio na sjedištu dvije koverte, s dokumentima i novcem. Pao mi je mrak na oči. Ne zbog novca, već jer sam bio svjestan da moram nazad za Dubrovnik. Nazvao sam centralu i to saopćio. Upisali su mi vožnju za nazad i krenuo sam. Došao sam do njega, on novac nije ni prebrojao samo je kazao: Da, to je valjda to. Dao mi je 100 kuna. Pozdravili smo i to je bilo to”, kaže Nikica.

On je, prije nego mu je predao, otvorio kovertu poslikao novčanice i poslao šefu sliku. Kaže da je vidio između 60 i 70 novčanica od 1000 kuna, plus po 200 u drugoj koverti, procjenjuje možda oko 90.000 kuna. Tim novcem čovjek kojega je vozio je trebao isplatiti radove na objektu koje su mu izvodili majstori.

Pitamo ga je li barem na trenutak pomislio da novac – ne vrati.

“Ne! O takvim situacijama sam razmišljao davno prije. Takve se stvari događaju, pa pomisliš šta bi ti napravio da ti se dogodi takva situacija. Ja sam davno odlučio da, ako mi se dogodi, vraćam, jer ne znaš kome uzimaš, koje su posljedice, možda mu o tome ovisi život. Znate kakva je karma, uništiš život njemu, njegovom djetetu, ono postane narkoman pa te ispika na cesti”, govori Nikica, koji očito vjeruje u karmu.

Dugo godina je Nikica radio kao vozač autobusa i kamiona u Italiji. Od rođenja ima paraparezu spasticu, te teško hoda. U jednom trenutku s godinama se više nije mogao penjati po kamionima i morao je prestati raditi taj posao.

Vratio se u Karlovac, nije mogao pronaći novi posao, pa je završio na “socijali”, a onda mu je prijatelj ponudio posao taksi vozača koji je objeručke prihvatio. Najveća vrijednost prije ovog događaja koju je pronašao, pa vratio, bio je mobitel jedne djevojke. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending