Osječenica je jedna od najljepših domaćih planina, udaljena desetak kilometara od Bosanskog Petrovca, s kamenitim vrhom koji izgleda kao da ga je neko odsjekao nožem, po čemu je i dobila naziv.

Visoka je 1.795 metara i najviša u Unsko-sanskom kantonu, a danas predstavlja omiljenu destinaciju za brojne planinare, koji dolaze da je pohode i uživaju u njenim čarima. Planina pripada klekovačko-grmečkom planinskom nizu, dugačka je oko 30 kilometara te s južne i sjeverozapadne strane omeđena kanjonima Unca i Une, dok su s istoka i sjeveroistoka kraška polja Medeno, Bjelajsko i Petrovačko.

S druge strane pomenutih polja proteže se dugi planinski masiv Grmeča, dok se s Osječenice pruža predivan pogled na planinu Klekovaču, od koje je odvaja planinski prevoj Oštrelj. Stjenovito tjeme Osječenice strši iznad gustog šumskog pojasa, kojeg čine uglavnom bukva i grab, a radi se o nekoliko stotina metara dugačkoj kamenoj zaravni, s čijih se strana spuštaju kamene litice. Zbog toga mještani koji žive u podnožju planine vrh jednostavno nazivaju Kamen.

Prema riječima Dine Begovića, planinara koji je na Osječenici čest gost, na nju se može uspeti iz više različitih pravaca.

“Najpopularnija ruta je ona iz sela Kolunić, gdje se, zavisno od vremenskih uslova, šumskim putem može doći i do 1.280 metara nadmorske visine.

Potom do samog vrha slijedi teži uspon, a tokom većeg dijela godine viši pojasevi planine su pod snijegom, koji može biti dubok i do dva metra. Zbog toga se svima preporučuje da uz sebe imaju i upotrebljavaju kvalitetniju opremu”, kaže Begović za “Nezavisne”.

Objašnjava kako se po izlasku iz šume dolazi na prostor kojeg planinari nazivaju livadaa, a radi se o kraškom zemljištu obraslom travom, bez drveća i rastinja. Zanimljivo je kako na ovom dijelu planine nikada nema snijega, jer ga snažni vjetrovi jednostavno raznesu u niže predjele.

“Kada se pređe livada, slijedi najopasniji dio puta, a to je pentranje uz stijene. Postoje dvije staze, jedna lakša i duža, koja vijuga između stijen, i ona teža, gdje postoji sajla koja olakšava okomito penjanje uz stijene, s tim da se ipak mora upotrijebiti veća fizička snaga, pa se ne preporučuje slabijim planinarima”, objašnjava Begović. S vrha Osječenice pruža se veličanstven pogled na sve četiri strane svijeta, vide se brojne planine, masivi Dinare, Grmeča i Velebita, te kraška polja u okolini Bosanskog Petrovca, kao i sam gradić.

Begović objašnjava kako se za lijepog vremena i povoljnih atmosferskih prilika mogu vidjeti čak i slovenačke Alpe. Prema njegovim riječima, na vrhu Osječenice se sudaraju ruže vjetrova i rijetki su dani bez vjetra, koji je često i orkanske snage, zbog čega treba biti krajnje oprezan, posebno prilikom silaska.

“Zbog vjetra je i vrijeme ćudljivo, pa se često desi da vedro i plavo nebo odjednom prekrije tamni oblak i sruči kišu na vrh planine”, kaže Begović.

Osječenica je bogata florom i faunom, u njenim šumama stanište ima brojna divljač, a nerijetko se može nabasati na tragove medvjeda ili vuka.

Na njenim padinama raste mnogobrojno bilje, pa i runolist, simbol planinara širom svijeta, cvijet dosta rijedak u našem podneblju jer ga godinama beru i uništavaju nesavjesni pojedinci. Mještani ga u ovim krajevima zovu i šterma, po zvjezdicama koje su nekada označavale činove u bivšoj austrougarskoj vojsci. Zbog toga što nije suviše zahtjevna, Osječenica je posljednjih godina sve popularnija destinacija koju pohode brojni planinari i rekreativci iz zemlje i inozemstva (Naj portal)