“Vrata pakla” su prirodni fenomen i turistička atrakcija i jedno od najneobičnijih mjesta na svijetu. Nalaze se u pustinji u Turkmenistanu. Prečnik ovih vrata je oko 70 metara, dubina kratera je 30 metara, a iznutra gas neprekidno gori decenijama.
Bez sumnje, to je jedno od najneobičnijih mjesta na svijetu koje je postalo jedna od poznatih turističkih atrakcija Turkmenistana.
Plamena pukotina se nalazi u pustinji Karakum, nedaleko od sela Darvaza. Ovo mjesto od njegovog otkrića prati neka vrsta misterije, piše Putni kofer.
Evo kakve tajne kriju “kapija pakla“ u Turkmenistanu!
Najveće rezerve prirodnog gasa u svijetu
Kako su tačno nastala “Vrata pakla” (koja se još nazivaju i “krater Darvaza”, ili od 2018. zvanično “Sjaj Karakuma”) nije sa sigurnošću utvrđeno i danas.
Ova vrata će vas odvesti u ležište gasa. Naime, mjesto gdje se nalazi kapija krije ogromne rezerve prirodnog gasa, a sam Turkmenistan se može pohvaliti šestim najvećim rezervama prirodnog gasa na svijetu.
Prema najpopularnijoj verziji priče, “Vrata pakla” se nalaze na području koje je takođe proglašeno rezervatom prirode 2013. godine, a nastale su ljudskom aktivnošću.
Naime, priča se da su sovjetski naučnici tražili naftu i bili uvjereni da su je pronašli. Kada su 1971. počeli da buše, ispod bušilice se otvorio veliki krater. Kada su shvatili da su zapravo otvorili ležište gasa, na kraju su ga zapalili kako bi spriječili dugotrajno oslobađanje toksičnih gasova, vjerujući da će krater izgorjeti i ugasiti se sam od sebe za najviše nekoliko nedjelja.
Ali to se nije desilo. Potcijenili su količinu gasa, odnosno metana koji se tamo nalazi.
S druge strane, lokalno stanovništvo i neki geolozi Turkmenistana pričaju nešto drugačiju priču – da je krater nastao šezdesetih godina prošlog vijeka i da je ostao nezapaljen do 1980-ih.
Neko je ipak sišao u krater
Bilo kako bilo, jedan čovjek je odlučio da “ide do đavola“.
Bio je to istraživač Džordž Kurunis, čiju je ekspediciju na dno gorućeg kratera – gdje je otišao da prikupi uzorke zemljišta. Otišao je da vidi da li postoji neki organizam koji bi mogao da preživi u takvom okruženju, a ekspediciju je djelimično finansirao “National Geographic”.
Kurunis se uspješno spustio u krater 2013. godine. Ovom podvigu su prethodile pripreme od godinu i po dana – od dobijanja dozvole, sređivanja logistike, okupljanja ekipe i vežbanja. (Naj portal)
