Pratite nas

Sudbine

Tuzlak Vlado Ivanović o ljubavnim jadima sa Švabicama: ZBOG PAPIRA SAM MORAO SPAVATI SA BABOM (Video)

Published

on

Na sve popularnijem Youtube kanalu “Auslenderi” pronašli smo ispovijest 53-godišnjeg Vlade Ivanovića, rodom iz Tuzle, kojeg su životne staze odvele u Njemačku, u okolinu Štutgarta. Zbog svoje plemenite duše, iskrennosti i humanizma Vlado je omiljen među balkanskim gastarbajteima. Kažu, da nema čovjeka kojem nije pomogao…Radio kao vozač, putuje širom Evrope

On u Njemačkoj živi skoro 30 godina.Četiri puta se ženio, otac je šestero djece. Ali, nije mu bilo lako na početku gastarbajterskog života. U okolinu Štutgarta je stigao kao dvadesetogodišnja izbjeglica iz Bosne, ali nikako nije mogao dobiti papire.

“Požalim se jenog 60-godišnjoj babi, koja je radila u Domu za stare osobe, a ona mi nađe ženu da je oženim za papire. Sve se dogovorimo, ali ona me počne ucjenjivati da moram spavati sa njom. U protivnom će raskinuti ugovor! I ja, šta ću, nemam druge. Odradim je. Toj babi sam oduzeo nevinost po drugio put. Deset godina nije imala muškarca – ispričao je Vlado.

Ipak, preko ove žene nije uspio riješiti svoj status u Njemačkoj. Godine 1997.će pokušati sa mlađom, ljepšom i ataktivnijom. Kaže, da je imala grudi kao Samanta Foks.

“Te papire sam platio 40.000 maraka. Pravio sam I svadbu Dovodio sam je I u Bosnu. Ona je insistirala, iako sam je odbijao. Govorio joj da sam sirotinja, da nemamo ni kupatilo, ali ona navalila. I zaputimo se u okolinu Tuzle. Bio je avgust, napolju temperature plus 37 stepeni. U avliji je šlauf, ja na onoj vrućini malo da se osvježim pustim vodu da se istuširam. Ali, imao sam šorc.

Pred veče odem da pokosim travu oko kuće, odjednom čujem moju majku vrišti i trči prema meni. Govori mi “Što si doveo ovu sramotu”. Odem gore, kad moja Švabica se skinula kao od majke rođena i tušira se pod onim šlaufom. Komšije dobacuju, jer je načičkana sve kuća do kuće. Prva komšinica uzela glavinju pa mlati svog muža i govori “Hoćeš da viriš golu pi*du”.

Nekako sam je smirio, ali je ostala bruka. Odemo na Modrac na Plažu. Hiljadu ljudi. Ona se opet skinula gola. Narod vrišti, bježi, neki zvižde, aplaudiraju… Ja je umotam u pešškir, pa bježi kući. Na kraji nisam mogao ostati ni sa njom; ona bi Bosnu razorila – otvorio je dušu Vlado.

U intervjuju za kanal Auslenderi je spomenuo I svoja prva ljubavna iskustva. Kaže, cure nije mogao naći, jer ni tada one nisu htjele siromahe.

“Moja prva ljubav je bila krava u štali. Ja sam nju održavao, čisto joj štalu, s njom sam se družio. Krava mi je bila ljubav prva. Šutila je, nikom ništa nije kazivala. Volio sam je kao i ženu – kaže Vlado. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending