Oduvijek su nestajali ljudi, avioni, brodovi, čitava sela! Gdje se oni nalaze? Šta se dogodilo sa ozloglašenim Bermudskim trouglom, sa Đavoljim trouglom u Aziji, sa silnim brodovima? Sa grupama ljudi, uglavnom vojnika koji su marširali do nekog cilja do kojeg nikad nisu stigli? Sve su to slučajevi koji su do dana današnjeg ostali nerazjašnjeni. Bili su, postojali su, i onda ih jednostavno nema. A poslije njih, nikakvi tragovi nisu nađeni. Da li su u pitanju više sile, otmice vanzemaljaca ili nešto treće, možemo samo nagađati. Pogledajte neke slučajeve.

Nesretna “deveta”

Deveta rimska legija je trebalo da 118. godine prije n.e. uspostavi red na Iberskom poluostrvu. Ali ova elitna jedinica nikad nije stigla do područja koje su držali pobunjenici. Nije se vratila ni u Rim. Nikad nije pronađen trag 6000 vojnika i njihovoj pratnji. Uzalud su arheolozi u prošlom vijeku tragali za dokazima o sudbini IX legije. Nije otkriven nijedan mač, nijedan štit, nijedna zastava. Još su i Rimljani bezuspješno tragali za “nesrećnom devetom”, kako je nazivaju rimski spisi. Kao da je u zemlju propala.

Kako je otišla norfološka pukovnija?

U bici kod Galiopolja 1915. godine poginulo je više hiljada ljudi. Bez traga je nestalo 266 vojnika. Tek tako. Taj događaj je bio toliko neobičan, da je zapovjednik, general Jan Hamilton, sastavio iscrpan izvještaj o tome i poslao ga britanskom ministru rata, lordu Kiceneru.

Mnogo je vojnika primijetilo kako je pukovnik Bosamp sa dijelom bataljona koji je pripadao norfološkom puku umarširao u oblak koji je lebdio iznad neke uzvišice. Iz tog oblaka nikad se nije pojavilo 16 oficira i 250 vojnika. Nijednog od njih više niko nikad nije vidio.

Čak se nije pronašlo nijedno dugme sa odore ili kopča sa pojasa. Poslije turske kapitulacije 1919. godine Englezi su odmah tražili osobođenje navodno zarobljenih vojnika. Ali osmanlijska vlast nije mogla da ispuni zahtjev. Nikad nisu došli u vezu sa vojnicima. Nisu ništa znali o njima. Njihova sudbina je ostala nepoznata…

 Šta se dogodilo sa cepelinom L-8 ??

Dana 18.avgusta 1942. godine u zalivu San Franciska se podigao cepelin L-8. Poručnik D. Cody i pomorski kadet Charles E. Adams tražili su sa svojim vazdušnim brodom neprijateljske podmornice nadomak obale. Patrolni čamci i posade više ribarskih brodica primijetili su da je cepelin odjednom izgubio visinu i zatim povučen uvis. Kontrolni toranj u vazdušnoj luci pokušavao je da uspostavi kontakt s dvojicom vojnika. Uzalud. Cepelin L-8 se nije javljao. Vazdušni brod je uronio u sivi oblak, jedini koji se nalazio na čistom plavom nebu. Kada je oblak otplovio nestao je i cepelin.

Dva sata kasnije cepelin L-8 je pronađen potpuno neoštećen na plaži. Ali su dva vojnika nestala, iako su njihovi padobrani bili u letjelici. Radio uređaj je radio besprijekorno, paljenje je bilo namješteno, jedna pedala gasa potpuno, a druga napola ‘otvorena’. Ništa nije bilo u kvaru. Jedino su nedostajala dva vojnika. Uprkos intezivnoj potrazi, nikad nisu pronađeni.

 Nestanak cijelog sela

Fotografije iz aviona ili satelita već dugo pokazuju da na svijetu postoje na hiljade usamljenih mjesta. Moguće je da su mnoga od njih napuštena jer zemljište više ne može da pruža hranu stanovnicima, ili su se presušili izvori. Ali mnoga mjesta su napuštena bez vidljivog razloga. Ponekad pod vrlo misterioznim okolnostima. Postavljač zamki Džo Label često je, radeći, posjećivaoo eskimsko selo u sjevernoj Kanadi, udaljeno 300 km od grada Čerčila.

Ali kada se u novembru 1930. godine opet približio selu, sve je bilo drugačije nego inače. Nijedan pas nije lajao, nije se vidio nijedan čovjek. Svuda samo sablasna tišina.

Izgledalo je kao da su stanovnici napustili selo na nekoliko minuta. Lonci iznad vatre bili su puni jela. U nekim kolibama postavljač zamki našao je komadiće odjeće u kojima je još bila šiveća igla, kao da su upravo odloženi. Nije bilo nikakvih tragova borbe. Na obali jezera bili su kajaci. A najneobičnije je bilo to što su psi bili vezani, ali izgladnjeli. U kolibama su napunjene eskimske puške bile naslonjene na zidove. A nijedan Eskim ne bi napustio selo bez puške i pasa…

Label je obavijestio kanadsku konjičku policiju. Poslije toga vojna policija je svim snagama istraživala taj misteriozan slučaj. Čak i tragači koji su pročešljali kraj oko sela, nisu ništa našli… Pretražili su kilometrima naokolo svaki metar, ali ništa nisu našli.

“Isparili” engleski doseljenici

Najstariji poznati slučaj nestalog sela datira iz 1585. god. Taj slučaj se neprestano istražuje, ali još uvijek nije razjašnjen. Na ostrvu Ranoke, u današnjoj Sjevernoj Karolini, ser Volter Rali i engleski doseljenici osnovali su naselje. Ono se u idiličnom okruženju brzo razvijalo. Zemljište je bilo plodno, i prva žetva se brzo našla u ambarima.

Tada je Voilter Rali odlučio da ponovo otplovi u Evropu i da dovede nove doseljenike i donese još opreme. Sjekire su još ležale ispod stabala koja su trebala da budu posječena. U ormarima i sanducima se nalazila odjeća. Ništa nije ukazivalo na znakove borbe ili iznenadan odlazak stanovnika. Nigdje nisu pronađeni leševi niti bilo kakvi tragovi. Kao da su isparili.

 Misterija na brodu “Meri Selest?”

Sigurno ste već mnogo puta čuli za ovu ‘priču’, ali hajde još jednom da je ispričamo…

“Amazon”, brod sa dva jarbola, oduvijek se smatrao nesrećnim. Trojica njegovih vlasnika su umrli. Jednom se brod nasukao na stijene, a drugi put na branu. Više puta je zamalo izgorio u luci. Kada više nijedan mornar nije htio da se prijavi na “Amazon”, novi vlasnik preimenovao ga je u “Meri Selest”. I pod tim imenom je postao svjetski poznat.

Dana 7. decembra 1872. godine posada jedrenjaka “Dei Gratia” srela je “Meri Selest” u Atlantiku. Iako je brod bio u besprijekornom stanju, a jedra su se neoštećeno napinjala na vjetru, na njemu nije bilo žive duše.

Kada je brod 4. novembra isplovio sa teretom alkohola iz Njujorka u pravcu Đenove, na palubi su bili njegov vlasnik, kapetan sa ženom i kćerkom, prvi oficir i sedam mornara. Posada sa “Dei Gratie” zatekla je sablasnu sliku na brodu. Kabine su bile prazne, sve uredno složeno. Na stolu je stajao dopola pojeden doručak. Nikakvih znakova borbe. Nedostajao je samo čamčić za spašavanje, premal da bi svi sa broda mogli stati u njega. Istražni organi dugo su se bavili misterijom Meri Selest. Gdje su nestali putnici, šta ih je izvuklo sa broda te kakva je njihova sudbina do danas nije razjašnjeno.

Bez tragova u plitkoj vodi…

Godine 1948. nestao je putnički avion sa 31 putnikom. Avion se upravo približavao Majamiju. Poslednji razgovor glasio je: “Približavamo se pisti..samo jos 80 km prema jugu… sada možemo da vidimo svjetla Majamija. Sve je u redu. Spremni smo za upustva za slijetanje.”

Kada je vazdušna luka u Majamiju odgovorila, DC-3 se više nije javljao. Nestao je u području gdje je voda duboka samo 6 metara. Uprkos tome, nije pronađen nijedan šaraf od aviona, a kamoli ljudski trag. (Najportal)