Lijepe je godine Predrag Živković Tozovac proživio, dosta radosti kroz pjesmu, svirkustihove, šarm….donosio milionima poklonika samo radost i veselje. Zaklopio je oči ovog šestog aprila, na godišnjicu oslobođenja Sarajeva, u kojem je služio Titovu JNA i u kojem je napravio prve korake u karijeri.

Preminuo je u 85. godini. Nažalost nije izdržao, korona ga je razorila. Nije mu ispunjena posljednja želja, a molio je doktore da ga puste da umre u kući.
A dobro se nosio svih minulih osam decenija života. Lako, ležerno, šarmerski…. Pričao je samo o lijepim trenucima I dragim ljudima. A tu je bio jedan od najbogatijih ljudi na balkanskim prostorima. Tozovca su voljeli svi.

“Ne vraćam se unazad, jer kad bih vidio koliko imam godina, uplašio bih se. Ja sam veliko dijete i moje društvo su manje-više veseljaci, svi smo djetinjasti, pomalo lakovjerni, volimo ljude… Ja jesam veseljak, ali to ne znači da sam neozbiljan i površan. Kao Vodolija u horoskopu, veoma sam osjetljiv i na mene djeluju i tuga i radost. Opredjelio sam se za radost, ja sam čovjek radosti. I stručnjaci koji se bave ljudskom dušom preporučuju da čovjek treba da se bavi lijepim mislima, da ružno zaboravlja i da – oprašta”.
O Tozovčevom stvaralaštvu se može pričati i pisati nadugo i naširoko. U karijeri dugoj pet decenija snimio je 20 albuma, 30 singlova i održao više od 300 koncerata u Jugoslaviji, Francuskoj, Engleskoj, Kanadi, Americi…

“Ukoliko pjevač želi dugo da traje, mora da ima bar jedan hit, ako ima pet-šest nezaboravnih pjesama, to je ogroman uspjeh. Ja sam u karijeri imao sedam-osam superhitova i zbog toga sam izuzetno sretan”, rekao je jdnom prilikom Tozovac.

Podsjećamo samo nan eke: “Vlajna”, “Violino ne sviraj”, “Mirjana”, “Oči jedne žene”, “Leno, Magdaleno, “Danče”, “Ti si me čekala”, “Prazna čaša na mom stolu”, “Ovamo, Cigani”, “Tražiću ljubav novu”, “Jesen u mom sokaku”… Imao je uspjeha I kao kompozitor za odabrane kolege i kolegice, koje je posebno volio, a posebno je volio Siilvanu Armenulić i njenu sestru Mirjanu, koje su snimile čuveni hit “Ciganine sviraj sviraj”. Mirjani je komponovao i festivalsku pjesmu “Pokraj Bosne hladne”, koju je izvela na festvalu “Ilidža”.

Tozovac je, inače bio kum Armenulićima, a bio je ludo zaljubljen u Silvaninu sestru Mirjanu, kojoj je i posvetio pjesmu “Mirjana”.

Imao je svoj hobi, volio je golubove. A imao je i pehova u karijeri. Zbog pjesme “Jeremija” jedva je izbjegao teže kazne u tadašnjem sistemu.

“Uzeo sam harmoniku sa četiri godine. Moj otac je bio prvak Srbije na takmičenju pjevača tridesetih godina prošlog vijeka, a harmoniku je svirala mala Radojka Živković i osvojila je prvo mjesto. Otac mi je kupio jednu malu dijatonsku harmoniku i meni je to bila igračka kao što su današnjoj deci mobilni telefoni i kompjuteri. Nije mi predstavljalo nikakav problem da je ukapiram. Kako mi je otac dao harmoniku, ja sam počeo da je sviram”.

“Majka mi je pričala, a i ja se sjećam – imao sam četiri godine – u hotelu ‘Evropa’ u Kraljevu bila je muzika i pjevačica je pjevala popularnu pjesmu “Golubice bijela, što si nevesela”. Otpjevala je dva puta i ja kad sam došao kući, uzmem harmoniku i odsviram tu pjesmu. Moj otac je rekao majci: ‘Ovo dijete neće da živi, ovo nije normalno’. Otac je očigledno, kupujući mi tu harmoniku napravio pravu stvar. Harmonika je cijeli moj život. Sve što sam doživio, što sam stvarao i sve kroz šta sam prošao, prošao sam sa njom”.

Tozovac je izdao i knjigu pjesama jednostavnog naziva “Poezija”. Cijeli tiraž je poklonio na jednom od koncerata u beogradskom Sava centru. (Naj portal)