Pratite nas

zdravlje

Viktor Hruščov, doktor medicinskih znanosti i travar: KVASAC IZ HLJEBA NAS UBIJA!

Published

on

Ljekar naturopata Viktor Hruščov, autor knjige o podmlađivanju odgovarajućom ishranom, smatra da je jedan od većih problema današnjice – hljeb.

Doktor medicinskih znanosti, liječnik i travar Viktor Hruščov tvrdi da je savremeni hljeb uzrok mnogih bolesti – dovodi do različitih vidova intoksikacije, gljivičnih oboljenja, narušenog imuniteta, što može voditi do mnogih hroničnih bolesti i tumornih procesa.

Viktor, autor knjige o podmlađivanju odgovarajućom prehranom, kaže kako svi znamo da hljeb danas nije kao nekad, da je pšenica u međuvremenu “probrana” tako da je u zrnima sve više glutena.

– Ako jedemo hljeb s kvascem, kvasac dospijeva u našu krv, počinje se razmnožavati, konzumira naše vitamine, mikroelemente, bjelančevine. Istovremeno, on luči produkte svog življenja: toksine. Odnosno, kvasac parazitira u našem organizmu. I zato moderni hljeb smatram jednim od najgorih izuma čovječanstva – tvrdi Hruščov.

On navodi da kvasac prilikom pečenja ulazi u “kapsule” od glutena, a u crijevima se oslobađa, oštećuje sluzokožu i narušava normalnu mikrofoloru crijeva.

“Štoviše, on ne parazitira samo u crijevima, već živi i u krvnoj plazmi i slobodno se razmnožava. Ovo se može završiti različitim vidovima intoksikacije, gljivičnim oboljenjima, narušavanjem imuniteta, što može voditi mnogim hroničnim bolestima i tumornim procesima. Čak i ako prestanemo jesti moderan hljeb s kvascem – tek nakon pet godina neće više biti stanica kvasca u krvnoj plazmi.

– Zašto je (današnji) kvasac toliko poguban? Do četrdesetih godina 20. stoljeća korišteni su kvasci sasvim drugog tipa. Oni nisu bili antagonisti ljudske simbiotičke mikroflore, odnosno, nisu ubijali korisne bakterije koje žive u debelom crijevu, ali tijesto se dizalo 24 sata, što nije odgovaralo pekarima. Da bi intenzivirali proizvodni proces, počeli su koristiti kvasce sasvim druge vrste, koji se smatraju (to je otvorena informacija) “uvjetno patogenim mikroorganizmima”, tj. takvim koji izazivaju bolesti pri određenim uslovima. U pitanju su takozvani termofilni kvasci, s kojima tijesto naraste za samo sat vremena.

Hrušlov nastavlja objašnjenje: “Termofilni kvasci, koji se danas koriste u pekarstvu, su antagonisti simbiotičke mikroflore čovjeka. To znači da njihovo djelovanje u debelom crijevu ubija mikrobe koji inače proizvode vitamine, esencijalne aminokiseline, korisne biološki aktivne supstance i potrebni su u ljudskom tijelu za normalno funkcioniranje, tj. za zdravlje.

Postoji oko 500 vrsta kvasnih gljivica, a među najopasnije za čovjeka spada njih 30. Posljednjih godina od gljivičnih infekcija boluju skoro svi, pri čemu se one ne liječe farmaceutskim lijekovima. Po različitim procjenama, rasprostranjenost mikoza obuhvaća 80 posto odraslog stanovništva i 95 posto djece. U posljednjih nekoliko godina došlo je do trenda povećanja učestalosti gljivičnih infekcija ne samo kod odraslih, već i kod djece, a posebno onih složenih, sistemskih gljivičnih infekcija.

Pripremite svoj domaći kvasac

Raženo brašno prelijte toplom vodom (oko 40 stepeni Celzija) do konzistencije jogurta i ostavite na toplom mjestu, najbolje u polulitarskoj tegli. Poslije 24 sata, dodajte brašno i vodu i ostavite na toplom mjestu. Trećeg dana pojavit će se mjehurići, što znači da je “kvasac” spreman.

Ukoliko ne želite istog trenutka zamijesiti hljeb, možete pokriti teglu gazom i ostaviti je u frižideru. Jednom sedmično skidajte gornji sloj i “nahranite” kvasac brašnom i vodom. Trećina tegle dovoljna je za dva pekača hljeba.

Kako zamijesiti hljeb? Kvasac se stavi u dublju posudu, dodaje se brašno (integralno, raženo, ili neko drugo) i topla voda, dobro se promiješa i ostavi na toplom mjestu da se digne. Može se ubaciti svašta – sol, biljna ulja, začini itd. Poslije nekoliko sati mijesiti tijesto sve dok se ne prestane lijepiti za ruke i ostaviti na toplom još 2-4 sata. Prije stavljanja u pećicu, odozgo posuti malo vode ili ulja, da bi kora bila mekša. Peći 35-40 minuta u pećnici, na 250 stepeni. Ovakav hljeb je zdrav i jestiv nekoliko dana. (Najportal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending