Pratite nas

Sudbine

Veselko je baš “veselko” KADA MU JE STIGLO NASLJEDSTVO OD BABA MARE IZ AMERIKE UMALO NIJE PAO U NESVJEST

Published

on

Ovaj zanimljivi Hercegovac svojom pričom, koja je priznaćete nesvakidašnja, može parirati nekom scenariju holivudskog filma. Кako kaže novac mu je možda riješio poprilično mnogo problema, ali jedan ipak ostaje.

Vjerovatno dok ste čitali ovaj naslov pomislili ste „ovo mora biti neka klasična navlakuša“, „vjerovatno je šala u pitanju“, „ma to može samo u filmu da se desi“, međutim priča Veselka iz Hercegovine dokaz je da „mit o grandioznom nasljedstvu kog svi Balkanci potajno priželjkuju“ ipak može da bude realnost, a ne samo scenario iz nekog filma.

Na početku napominjemo da smo čovjeka, iz ove krajnje zanimljive priče, odlučili da nazovemo Veselko kako bismo zaštitili privatnost ovog novopečenog bh. milionera.

Telefonski poziv koji mu je promijenio život. Кako sam kaže, mislio je da je u pitanju neka šala i da ga neko od prijatelja zeza.

“Zvoni telefon, broj podugačak vidim da nije naš lokalni. Javim se. Čovjek sa druge strane predstavi mi se kao advokat iz Los Anđelesa koji mi saopštava da sam ja nasljednik bogatstva koje mi je moja daleka baba Mara ostavila. Кaže „gospodine cifra iznosi 3 miliona dolara i biće Vam isplaćena u tri rate morate da mi pošaljete Vaše podatke što prije. Moj odgovor na to sve je bio „ma koga Vi zezate gospodine? – govori kroz smijeh Veselko.

Sada kada pročitate ovo kako biste vi reagovali u datoj situaciji? Vjerovatno bi većina odreagovala kao Veselko, a možda čak i šokantnije jer – koliko ljudi zaista zadesi neko nasljedstvo iz vedra neba? Rekli bismo ne baš mnogo.

Priča se dalje odvijala vrlo interesantno prema riječima našeg sagovornika.

Кako smo sve dalje tonuli u razgovor, detalji ovog događaja postajali su sve interesantniji. Početkom 20. vijeka Veselkova porodica emigrirala u SAD gdje su svoju sreću pronašli u „crnom zlatu“ – nafti.

“E sad, kada smo utvrdili da se čovjek ne šali i da sam ja stvarno legitiman nasljednik uslijedilo je milion pitanja – kako, šta, odakle? Razgovorom sa roditeljima došao sam do saznanja da je moja porodica otišla, sticajem okolnosti, u Ameriku nekada 1912. godine. Naselili su se u Кaliforniji, gdje su se bavili poslovima koji su se ticali naftne industrije. Tako su gomilali veliko bogatstvo, kupovali nekretnine itd.

Priča seže do babe Mare koja nažalost nije imala djece i duboku starost dočekala je u staračkom domu. Prije smrti odlučila je da rasproda svu imovinu koju je posjedovala i stavi sve „u slamaricu“. Mi nismo imali kontakt sa njom jer nam je ona bila dalji rod i zapravo nismo bili ni svjesni da postoji, tako da ovakvo nešto nismo ni očekivali – priča Veselko.

Кako se sada ekstremno obogatio i riješio većinu svojih životnih problema, Veselko se baca na traženje ljubavi svog života.

“Novcem koji sam dobio riješio sam dosta problema i sebi i roditeljima. Svoj posao nastavio sam da radim, jer osjetio bih se apsolutno beskorisno da ne radim ništa i samo trošim nasljedstvo. Preostaje mi još samo jedan „problem“ da riješim – moram da nađem ženu svog života. Nadam se da ću imati sreće u tome – kaže Veselko nasmijano (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending