Sudbine

Velimir je nagrabusio zbog trobojke sa petokrakom: ISPOVIJEST HRVATA KOJEG SU KAZNILI ZBOG PROSLAVE 29. NOVEMBRA

Published

2 godine

30/11/2022

Jugoslavenska zastava postala je predmet policijske intervencije 29. novembra, na datum kada se nekada slavio Dan Republike SFRJ. Zastavu bivše države na svoju je kuću izvjesio 47-godišnji stanovnik Jakšića kod Požege.

Prijavilie su ga komšije, a zatim je uslijedila policijska intervencija koja je završila prekršajnom prijavom zbog “vrijeđanja moralnih osjećaja građana”. Plusportal je sada razgovarao s Velimirom Meničanom koji je izvjesio jugoslavensku zastavu i zbog toga zaradio prijavu.

“Nikome ništa nisam želio dokazati ili poručiti tom zastavom, ona je bila za mene jer ja poštujem državu u kojoj sam rođen i othranjen. Ta država me napravila čovjekom kakav jesam i od svoje prošlosti ne mogu pobjeći. Iz tog razloga poštujem tu državu kakva god da je bila – možda nekom nije valjala, no meni jest”, rekao je.

Ovaj četrdesetsedmogodišnjak se tereti za kršenje javnog reda i mira zbog isticanja zastave bivše države Jugoslavije. Iako su ga prijavile, on kaže da razmirica između njih nikada nije bilo, a što ih je sada potaknulo na ovakav čin ni sam ne zna.

“Otkako sam ovdje, a tome ima već 20 godina, trpim ustaška obilježja – vješanje ustaških zastava. Ja sam protiv toga. Ustašija me osobno vrijeđa”, otvoreno to govorim – ali trpim i šutim. I oni su ljudi, naravno, pa neka vješaju ako imaju tu potrebu, ali ja je ne volim gledati i ne gledam je stoga me ne može uvrijediti, kazao je i dodao kako ne zna zašto je neko došao i gledao u njegovu zastavu te se time uvrijedio.

On i njegova supruga smatraju kako su sve komšije i u dobrim međuljudskim odnosima pa nema potrebe ni za ovakvim sukobima.

“Čitam u medijima kako sam vrijeđao moralne osjećaje građana. U slijepoj ulici, čije osjećaje? Mogli su biti povrijeđeni osjećaji samo onoga ko je htio biti uvrijeđen. Ovo je slijepa ulica, znači tu ne dolazi nitko osim nas par ljudi koji tu živimo i sad je taj netko imao potrebu doći u nju i biti uvrijeđen. Što da mu ja radim”, kazao je i dodao kako je ostao iznenađen dolaskom policije, no pritužbi na njihov rad nema jer, kako kaže, bili su korektni.

Od sada, naglašava, će i on prijavljivati ljude koji vješaju ustaške zastave “jer vjerujem da me neko od njih i prijavio”. (Naj portal)

Tagovi:kazna Velimir Meničan zastava

Sljedeća vijest

PRIJE UBISTVA SUPRUGE HAMIDE, MUŽ JE KLEČAO I MOLIO ZA OPROŠTAJ: Pitao je zašto ga ostavlja, a danas je izvršio samoubistvo

Predhodna vijest

Bio je simbol Sarajeva: LEGENDARNI PRODAVAČ NOVINA MARKAN DOBIJA SPOMENIK

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)