Pratite nas

Vidoviti ljudi

Vahida J. je dočekala po stare dane da sinovi dignu ruku na nju: SVE JE TO BILO ZBOG JETRVE VJEŠTICE, KOJU JE “SREDILA” VIDOVITA RABIJA

Published

on

Toj zlobnoj ženi smetala je moja bračna sreća i harmonija, pa je magijom udarila po našoj idili. Agonija je potrajala pune dvije godine, a okončala se odmah nakon prvog susreta sa vidovitom Rabijom

Njihovoj brutalnosti nije bilo granica. Ne mogu tačno reći čiji su mi udarci teže padali, ali znam koji me je bol više bolio. Onaj nanešen od djece. Ipak, uz pomoć vidovite Rabije i majčinskog srca, sve sam oprostila, pa i zaboravila – s ovim riječima nas je uvela u svoju životnu priču Vahida.

Naša sagovornica je domaćica. Ima 49 godina. Ni dana radnog staža. U prigradskom tuzlanskom naselju živi sa mužem i dva sina. Više nam o sebi nije htjela otkriti.

Obećavali čuda
Za svoj problem Vahida je prije vidovite Rabije tražila pomoć i na drugim mjestima, ali je nije našla. Svi su obećavali čuda, pričali da su mi i muž i djeca pod teškim sihirima i da je to razlog njihovoj brutalnosti. Vjerovala sam da jesu. Jer nisu, uvijek bili takvi. Počelo je to prije dvije godine, kada se moja jetrva vratila iz Amerike u Bosnu. Znala sam i da je ona u to upletena, jednostavno sam znala. Ali kako se izbaviti iz tih muka, to niti sam znala ja, niti sve one silne hodže od kojih sam tražila lijek – žali se Vahida.

U nastavku razgovora vraća se u period od prije dvije godine. Kaže da se u tom periodu prvo ona razboljela. Jednog dana uhvatila me malaksalost. Preležala sam čitav dan. Kada je muž došao sa posla, zatekao me da ležim. Osuo je paljbu riječima na mene, ne birajući izraze.
“Samo ležiš. Ništa ne radiš, cijelog života si na mojoj grbači – samo je dio onoga što mi je sasuo u lice. A naveče, kada mi ni dalje nije bilo dobro, zamolila sam djecu da me odvezu u hitnu. Osorno su odbili. Nakon toga, nisu se suprezali ni da me udare. Bez ikakvog razloga. Kao da sam bila bokserska vreća, njihov poligon za iživljavanje – prisjeća se Vahida.

Da svoje najbliže prijavi policijim to nije htjela ni mogla. Najviše zbog komšiluka. Umjesto toga, počela je krišom obilaziti hodže.

Skrivala modrice
Moram reći da sam se izvještila u sakrivanju modrica od radoznalih očiju. Jedino mojoj jetrvi ništa nije moglo promaći. Tako je samo potvrdila da je ona kumovala mojoj nesreći – priča dalje Vahida.

Ipak za istinom i lijekom nije prestajala tragati, pa je tako put odveo i do vidovite Rabije u okolinu Doboja. Prije toga su se čule telefonom. Nije, kaže, puno morala objašanjavti šta je muči.

“Veliki te belaj snašao. U kući imaš dušmanicu. Može se to ukloniti – kazala joj je vidovita Rabija.

Pet puta je bila na tretmanima kod dobojske iscjeliteljke, dobila hamajlije, provodila tretmane uz pomoć učene vode, uklonila neke stvari i jetrvine poklone iz kuće, a vraćala harmoniju u porodicu.

A na pitanje šta se desilo sa njenom jetrvom, odgovara:

“Samo ću da kažem da se sada jetrva sada o svom jadu zabavila, a ja svojih muka riješila uz pomoć Rabije I njenih hamajlija. Moji ukućani se čak i ne sjećaju kako su se ponašali i to me raduje. Neka je sve prošlo i nikad nikome se ne dogodilo da ga rođena djeca tuku – kaže na kraju Vahida

Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending