Zanimljivosti

Uživa sa njima: OVAJ ČOVJEK 33 GODINE ŽIVI SA SMIJAMA

Published

2 godine

30/04/2022

Jordanac Yasin es-Sukur 33 godine u istoj kući živi sa zmijama, koje su postale neizostavni dio njegovog života. Ovaj 55-godišnjak, koji živi na sjeveru Jordana, na osnovu iskustva kojeg je stekao od oca, u kući uzgaja brojne zmije. Za ove ljubimce koristi i riječi pune ljubavi i pažnje.

Sukur, kada su u pitanju zmije, posjeduje vještine kojima se ne može pohvaliti mnogo ljudi. Svaku vrstu može držati u rukama, ali i uhvatiti ih bez poteškoća bez obzira da li je otrovna ili ne. Mnogi ga smatraju stručnjakom za zmije, a o svom iskustvu i ljubavi prema ovim životinjama govorio je za Anadolu Agency (AA).

Kazao je kako sa zmijama živi od 1989. godine, a ljubav prema njima prenio je i na 14-godišnju kćerku Melek. Sukur se često predstavlja kao ”zaljubljenik u zmije”.

“Kako imam razna iskustva u postupanju sa zmijama, ujede zmija mogu liječiti i protuotrovom“, rekao je Sukur koji je dodao kako se svakoj zmiji može približiti s lakoćom. Istakao je kako je od stručnjaka Palestinca Jamala Amvasija naučio kako razlikovati otrovnicu od neotrovnice.

”U Jordanu postoji 37 vrsta zmija. Od toga, sedam vrsta imaju ubojiti otrov, ostale nisu otrovne. Štaviše, mogu biti od koristi za okolinu i ljude“, naglasio je Sukur.

Dodao je kako je palestinska ljutica jedna od najopasnijih vrsta otrovnica i da usljed posljedica ujeda može doći do zgrušavanja krvi. Pojasnio je i kako je Echis Coloratus endemska vrsta svojstvena Bliskom istoku, a od njenog ujeda dolazi do razrjeđivanja krvi. Prema njegovim riječima, ujedi ovih zmija mogu biti smrtonosni.

Govorio je i o vrsti nazvanoj Atractaspis čiji otrov može usmrtiti u razmaku od minute do 18 minuta. Istakao je kako se ova vrsta ne kreće po danu, već tokom noći i da se mogu praviti mrtve kada primijete čovjeka.

Prije četiri godine osnovao je grupu kako bi zaštitili divlje životinje, ali i spriječili neopravdano ubijanje zmija. Sukur je istakao kako su uprkos poteškoćama s kojima su se susreli na početku, uspjeli podići svijest kod ljudi, te da je ideja o ubijanju zmija, pretvorena u ideju o njihovoj zaštiti, neugrožavanju i stavljanju pod kontrolu.

”Imamo tim stručnjaka iz svih arapskih zemalja i pomažemo jedni drugima kada dođe do ujeda zmije. Postoji drugačija metoda kako se izboriti sa zmijama. Nadamo se da će se zainteresovani fokusirati na ovu problematiku kako bi otrove koje imamo pretvorili u serum umjesto da uzimamo protuotrov izvana“, rekao je Sukur.
Dodao je kako su prošle godine zabilježili 196 slučajeva ujeda zmije, a pet ih je završilo smrtnim ishodom. Smatra kako zmije ne treba ubijati bez obzira jesu li otrovne jer se time narušava ekološka ravnoteža. (Naj portal)

Tagovi:jordan otrovnica zmije

Sljedeća vijest

Vic: GLEDAJUĆI MILANOVIĆA, PACIJENTI NA PSIHIJATRIJI OZDRAVILI

Predhodna vijest

Par zbog kašnjenja leta nije stigao na zakazano vjenčanje: UZ DEKORACIJU OD TOALET PAPIRA, VJENČALI SE U AVIONU

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.