Pratite nas

Zanimljivosti

Uzeo je njen pomfrit, a ona ga izjurila iz auta, pa ga umalo zgazila: KAD SI GLADAN, NISI SVOJ

Published

on

Daily Mail izvještava da se Charlotte Harrison suočava s optužbama za teško ugrožavanje života i vožnju na bezobziran ili opasan način zbog navodnog incidenta sa svojim partnerom Matthewom Finnom. Prekršajni sud u Adelaideu slušao je tako kako je zamalo kobna greška bila ta što je Finn prvo zatražio od nje pomfrit, a onda ga i uzeo iz njene kutije s piletinom i salatom dok su se njih dvoje vozili u njenom automobilu u nedjelju (26. Februara) poslijepodne.

“Mislio sam da je gotova. Nisam trebao tražiti pomfrit”, rekao je gospodin Finn za 9News ispred suda.

“Uzeo sam pomfrit, a ona je stala i tražila da izađem.”

Harrison (42) je na sudu negirala optužbe protiv nje. Prema njenim riječima, odvezla se da pronađe svog dečka u ulici Melbourne na sjeveru Adelaidea jer se nije osjećao dobro. Njen advokat kojeg je imenovao sud rekao je da nije imala namjeru nauditi Finnu. Prema Adelaide Advertiseru, njen advokat je rekao sudu da planirala otići u policijsku stanicu. Dok je bila usred polukružnog skretanja, slučajno je udarila gas i uletjela u nadolazeći saobraćaj.

“Vidjela ga je kako bježi, pokušala se polukružno okrenuti kako bi otišla do policijske postaje Norwood”, rekao je. “Ona je greškom nagazila na papučicu gasa umjesto na kočnicu i potom udarila u stub kao što je opisano na snimku CCTV-a”, rekao je njen dežurni advokat sudu u Južnoj Australiji.

“Prihvaćamo je da bi se nakon gledanja snimka CCTV-a moglo činiti da se pokušala ugroziti život podnositelja pritužbe.”

Međutim, Finn vjeruje da ga je pokušavala pregaziti. Bilo je dramatičnih scena neposredno prije nego što su Harrison i Finn imali svoj trenutak na sudu, sa ženom koja je dramatično otpustila vlastitog unajmljenog advokata, nakratko se sama zastupala, a zatim pozvala dodijeljenog advokata za pravnu pomoć.

Dežurni advokat tvrdio je da je ona ‘udovoljila policiji’, ‘nije pobjegla s mjesta nesreće’ i da bi trebala imati pravo na jamčevinu. Toj 42-godišnjakinji sada prijeti određivanje kućnog pritvora do petka, u kojem će završiti zahtjev za jamčevinu.

Kako je završio ostatak pomfrita nije poznato. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending