Pratite nas

Zanimljivosti

Utjehu pronalaze u hrani: SESTRE OD POLA TONE (VIDEO)

Published

on

Ejmi i Tami Slejton trenutno su jedne od najkontroverznijih rijaliti zvijezda u Americi. Prije nekoliko godina su sestre pokrenule sopstveni šou, do sada su prikazane tri sezone, a gledanost je bila milionska. Zajedno su imale oko pola tone kilograma!

Rođene su u Indijiani, a tokom djetinjstva su se preselile u Kenkatki. Tamo su provele većinu svog djetinjstva, koje im nije bilo baš bajkovito. Potiču iz vrlo siromašne porodice. Njihova mama je radila, čak, tri posla, kako bi im omogućila osnovne stvari za život. Zbog toga nije imala dovoljno vremena da se posveti svojoj djeci, što je dovelo do nastanka brojnih problema.

Sve je bilo pod kontrolm, dok je o njima brinula baka. Međutim, kada je ona preminula, počinju problemi. Kako je njihova majka mnogo radila, one su bile prepuštne sebi. Utjehu su pronašle u hrani i počele su da stiču veoma loše navike. Kilogrami su počeli da se gomilaju.

Sestre su bile stalno zajedno, a 2014. godine su pokrenule svoj kanal na Jutjubu, gdje su objavljivale kratke video zapise iz svog života. Brzo su stekle popularnost na tvoj društvenoj mreži. Tako ih je i primijetila američka televizija, koja im je ponudila da pokrenuo svoj rijaliti šou.

Ejmi je imala veliku želju da smrša, jer je htjela da osnuje porodicu sa svojim suprugom. Takođe, željela je da motiviše i svoju sestru, kao i još dva brata da smršaju.
Rijaliti je počeo da se prikazuje 2020. godine. Zajednički cilj Ejmi i Temi da izgube težinu nije uvijek bio sto posto ostvaren. U prvoj sezoni Ejmi i Tami su se složile da se bore protiv zavisnosti od hrane i da bi trebalo da izgube dovoljno kilograma, kako bi se kvalifikovale za barijatrijsku hirurgiju. I Do kraja prve sezone Ejmi je dokazala da ima sve što je potrebno da preokrene svoj život, kada se njen ljekar složio da je smršala dovoljno da se podvrgne barijatrijskoj operaciji.

Tami, s druge strane, nije uspjela da napravi značajan napredak, pa joj je uskraćena mogućnost da se podvrgne barijatrijskoj operaciji. Nažalost, ovo je bio samo početak Ejmi i Teminih turbulentnih napora da izgube težinu.

Od tog programa su dobro zaradile. Uticaj društvenih mreža, popularnost i novac su pozitivno uticale na Ejmi, koja je uspjela da ostavri svoje želje i prošitli porodicu. Takođe, i njihova dva brata su uspjela da drastično smanje kilažu, dok se Tami trenutno suočava sa ozbiljnoim zdravstvenim porblemima. Ljekari su joj rekli da, ako nastavi tako, može da umre za 5 godina.

U jedom momentu uspjela je da smrša 45 kg, ali je tada odlučila da odustane od rehabilitacije. Bilo je potrebno da smrša još 18 kg, kako bi mogla da se operiše. Međutim, vratila je 23 kilograma za samo mjesec dana.

Osim toga, njeno ponašanje prema porodici je bilo potpuno neprimjereno. Prema svojoj sestri i braći se ponašala bezobazno i bahato. Jela je ogromne količine pice, pila gazrana pića, još je imala i svog koktel majstora. Porodicu je to veoma razljutilo, uslovili su je da mora da ide na rehabilitaciju ili će prekinuti svaki kontakt sa njom. Baš tada se se desila katastrofalna stvar.

Poslije samo jednog dana na rehabilitaciji, njeno tijelo je reklo dosta, prestala je da diše! Ljekari su je stavili u indukovanu komu, kako bi spriječili oštećena na mozgu. Uz napore doktora, Tami je ponovo svjesna, shvatila je da je to posljednja opomena za nju.

Urađena joj je traheotomiju, kako bi mogla da diše. Trenutno se nalazi na rehabilitaciji, konačno se posvetila skidanju svih onih kilograma viška.

Iako gluma u hit rijaliti seriji ima svoje prednosti kao što je plata koja pomaže Ejmi da izdržava svoju porodicu, a Tami da plaća svoje medicinske račune, poslednje, tri godine u “1000-lb Sisters” nesumnjivo su imale visoku cenu. Ejmi i Temini sledbenici misle da bi još jedna godina sestara od pola tone samo stvorila više problema u njihovim životima. Smatraju da bi bilo dobro da se povuku sa malih ekrana i posvete se sebi i svom zdravlju. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending