Sudbine

Usred bijela dana u mraku: ZAŠTO SU KOMŠINICE RADOJKI ĐUKANOVIĆ ZAZIDALE PROZOR

Published

10 mjeseci

28/11/2023

I dok je prije osamnaest godina pogled iz njenog stana pucao na centar Čačka i gradski park, Radojka Đukanović (70) danas iz dnevne sobe gleda u zazidan prozor preko čitvog zida i braon ivericu. Investitor koji je dobio dozvolu za nadogradnju 2002. godine samo je ogradio krovnu terasu i dnevene svjelosti u njenom stanu bilo je bar u tragovima, a 2017. kada je taj prostor pripao novim kupcima, potpuno je prekriven.

– Prvobitni investitor imao je dozvolu za nadogradnju, ali ne i da zauzme krovne terase, on je to učinio i to ne samo na našoj, već i na susjednim zgradama. Sa tom situacijom smo se nekako i pomirili, jer je u stanu bilo koliko toliko svjetlosti. Međutim, prije tri godine dvije žene koje su kupile taj stan od njega, potpuno su bez našeg odobrenja zagradile prozor. Prvo su stavile gvozdene rešetke, a zatim i ivericu. Njihov argument bio je da su to kupile, platile, da imaju dozvolu i bez obzira na naše protivljenje obavile su radove. Rekle su da imaju to uknjiženo u katastru, ali smo mi kasnije dokazali da je to uknjiženje bilo lažno – rekla je Radojka.

Iste godine pokrenut je sudski proces koji se i dalje vodi. U međuvremenu, Radojka se iz centra grada preselila u selo, jer više nije mogla da živi, kako kaže – usred bijela dana u skoro potpunom mraku, sa konstantno upaljenom sijalicom.

– U ovom stanu smo se skućili, podizali djecu, živjeli i onda odjednom je to postalo jako neuslovno mjesto za život. Zatvorili su nam prozore kao da smo životinje u kavezu. Ovaj stan sada ne možemo da izdamo jer niko neće da živi u njemu, a o prodaji da i ne govorimo, ko bi kupio prostor u čijoj dnevnoj sobi ima samo jedan mali prozorčić, a svjetlo mora da vam gori od jutra do mraka? To je mali stan, a ova soba je i dnevna i spavaća. Ove žene koje su nam zazidale prozore, dobile su svjetao i prozračan stambeni objekat. Prvo su htjele da ga prodaju, ali pošto je pod sudskim sporom to je nemoguće, onda su ga izdale i od njega sada uzimaju kiriju. Mi sa ovim našim u mraku, ne možemo ništa – izjavila je Radojka.

Sudski proces je u toku, čekaju se nova ročišta, a dok ne stigne konačna zakonska presuda ova Čačanka kad dođe u stan u kom je provela više od pola života, dnevnu svjetlost upija iz malene kuhinjice jer u ostalim dijelovima je – crno bez imalo bijelog, u bukvalnom i u figurativnom smislu. (Naj portal)

Tagovi:Radojka Đukanobić

Sljedeća vijest

Njihova ljubav je puna nježnosti i strasti, ali Željki to u selu ne opraštaju: ONI NE ZNAJU KOLIKO SAM JA SRETNA SA MOJIM 21 GOINU STARIJIM MUŽEM

Predhodna vijest

Šemso Šiljak: GORAŽDANSKI HAJDUK ATOMSKOG DOBA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)