Pratite nas

Sudbine

Uspješni Bosanci u svijetu:KAKO JE MURIS SILIĆ IZ CAZINA IZGRADIO POSLOVNO CARSTVO U ČIKAGU*

Published

on

U Čikagu i okolini već godinama živi veliki broj Bosanaca i Hercegovaca. Američki san u ovom gradu ispunio je i 50-godišnji Muris Silić iz Cazina.

“Život me je odveo u daleku Ameriku sasvim slučajno prije 27 godina, daleke 1995. U američku avanturu krenuo sam zajedno sa svojom suprugom Zetom, sa kojom imam sina Amara i kćerku Leylu – kaže Muris Silić koji je već dugi niz godina vlasnik agencije za osiguranje “Atlantic Insurance Agency Inc”.

Za “Catzin ba” ističe da ništa nije došlo preko noći.

“Kada sam došao u Ameriku, nisam krenuo od nule, nego iz velikog minusa. Sve je rezultat mukotrpnog rada i po osobnoj zasluzi, bez ikakvih veza, poznanstava i konekcija. Prema gruboj procjeni, u Chicagu i okolini ima oko 50.000 Bosanaca i Hercegovaca, a oko 300.000 ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Osnovao sam skromno, ali moje vlastito, društvo za osiguranje daleke 2004. godine. Početak je bio neizvjestan sa jednom telefonskom linijom i jednim računarom, sa jasnom vizijom proširenja obima posla i zaposlenjem svojih članova porodice. Evo 18 godina kasnije, pored supruge i mene su i odani radnici sa nama, te govorimo četiri različita jezika. Danas je to već ozbiljna i profitabilna firma sa desetak zaposlenih – nastavlja Muris.

“Amerika je obećana zemlja u svakom smislu, ako se shvati ozbiljno i ako je čovjek vrijedan, može postići zacrtane ciljeve. U životu ništa nije lako, pa tako ni uspjeh u obećanoj zemlji. To je vrlo trnovit put. Po dolasku u Ameriku, prvih pet godina smo se mučili sa kulturološkim šokom i svaki mjesec smo bili u iskušenju da napustimo Ameriku i da se vratimo u Bosnu. Najdraži trenuci u Americi su nam bili kada smo dobili djecu i tada smo shvatili da nema povratka i da zbog njih moramo naprijed. Naš privatni biznis svaki dan napreduje, neumorni smo po pitanju unaprijeđenja usluga i inovacije, kao i marketinga. Posao raste iz godine u godinu, te pripremamo teren da naša naredna generacija preuzme firmu. “Atlantic Insurance” Agencija je specijalizirana za auto osiguranja, osiguravamo i građevinske firme, privatne kuće, razne privatne i poslovne zgrade i objekte – govori 50- godišnji Cazinjanin.

Kako dodaje, često se druži sa zemljacima sa Balkana, kad se ima slobodnog vremena, piše Faktor.

“Slobodno vrijeme provodim igrajući stolni tenis sa prijateljima iz lokalnog kluba, te idemo na razna takmičenja širom Amerike. Vikendima izuzetno volim da plovim jezerom Michigan sa prijateljima i porodicom. Veliki sam zaljubljenik u NBA košarku. Već godinama, moj sin i ja, kupujemo sezonske karte za Chicago Bullse – nastavlja Silić.

“ Nikada nisam zaboravio rodni grad, domovinu i svoje ljude. Uprkos velikoj udaljenosti, nekada i tri puta godišnje dođem u Cazin i u Zadar u Hrvatskoj. Kada budem manje radio, nastojat ću da što više budem na moru u Zadru i u svom rodnom Cazinu. Izuzetno mi je drago da sam u Chicagu nedavno ugostio svog dugogodišnjeg prijatelja Mensura Mulalića, vlasnika firme Limometal. Poznajemo se još iz 80-tih godina, te smo proveli nekoliko lijepih sedmica u Americi. Druženje uskoro nastavljamo u Cazinu. Dragi moji zemljaci, ma gdje bili, nemojte ostati na tome da samo čitate nečije pozitivne priče, kreirajte i svoju vlastitu priču – poručuje na kraju Silić. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending