Razglednice

Usamljenik sjedinjen s prirodom: MIROSLAV SAGRADIO ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI

Published

1 godina

19/04/2023

Sa 12 metara visoke stijene koja se nalazi u blizini Bele Palanke već 40 godina viri jedna kuća. Put do nje nije jednostavan, dijelom se ide asfaltnim putem, dijelom makadamom, dok se ne dođe do velike strmine – onda ne postoji drugi način osim ići pješice.

Kuću u stijeni sagradio je Miroslav Pavlović iz obližnjeg sela kada je imao 25 godina. Na ovom mjestu uživao je još kao dijete na putu do škole, a već decenijama uživa u onom što je napravio i sjedinio se s onim što najviše cijeni – s prirodom.

“To je bilo ostvarenje mog dječačkog sna, jer sam kao dijete obožavao da dolazim na ovu stijenu sa koje se vidi i Divljana i Divljansko jezero i ljepote Suve planine. Predivna panorama”, kaže Miroslav i dodaje: “Ovdje sam jedno s prirodom“.

Miroslav i danas uživa u pogledu na okolna brda i jezera, jednako kao u vrijeme kad je bio dječak. Prisjeća se ogromnog napora da se kuća izgradi.

“Najteži dio posla je bio da se sav materijal iznese do stijene. Nekad je i po 15 ljudi na leđima u džakovima nosilo beton do gore koji smo miješali u miješalici u selu, a od sela dovozila zaprežna kola. To je bilo ludo“, priča kroz smijeh.

Trebalo mu je tri-četiri godine da napravi ovu fascinantnu kuću koju okružuje visoka stijena. Pod je na 8 metara visine, a ploča iznad plafona naliježe na gornji dio stijene visoke 12 metara.

U njoj je nekada živio, a veći deo vremena je koristi kao vikendicu. Miroslav živi u Beloj Palanci, koja je udaljena od ovog mesta tek 10-ak kilometara, ali na svoju stijenu dolazi kad god može.

Miroslav se bavi građevinom, iako nije školovan za to. Ipak, samouki talentovani građevinac ima dosta posla, traže ga u Palanci, ali i u okolnim mjestima, pa često putuje. Svuda je tražen, a da bi mogao da radi i tamo gdje nema struje, kao što je slučaj kod njega, napravio je i mješalicu na ručni pogon, koja, kako kaže, radi jednako brzo kao električna.

Iako je stalno okružen ljudima, Miroslav je usamljenik i ovo mjesto je jedino u kojem uživa. „Ja vidim ljude, ali ih ne razumijem. Ja sam čovjek prirode. Ja u stvari vidim samo prirodu, ona me jedino zanima. I to građevinarstvo pokušavam da stopim s prirodom jer njoj se moramo prilagođavati. Priroda je uslovila i izgled moje kuće“.

U posjetu mu često dolazi kćerka Božica i četvorogodišnja unuka Eva. I Božica svoje slobodno vrijeme obožava da provodi u ovoj kući da se skloni od gužve.

Za kuću je veže cijelo detinjstvo, a sjeća se da u vrijeme kada je bila uzrasta kao njena kćerka sada nije ni smjela da izađe na terasu jer se plašila provalije nad kojom kuća stoji. Osim što voli da dođe zbog sebe i mira koji joj nudi priroda, Božica dolazi često zbog kćerke. Sjeća se da kad je ovaj poduhvat započeo njen otac nije imao odobravanje niti porodice, niti okoline, ali kako je vrijeme odmicalo, to se mijenjalo. (Naj portal)

Tagovi:ČARDAK Miroslav Pavlović priroda

Sljedeća vijest

Izazov: KUĆA NA VRHU PLANINE U KOJOJ MOŽETE BESPLATNO PRESPAVATI (Video)

Predhodna vijest

Mjesto gdje se spajaju okeani: AGULHAŠKI RT GRANICA IZMEĐU ATLANTIKA I INDIJSKOG OKEANA

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)