Medo je bio pas lutalica. Često je ležao ispred prodavaonice u Gornjem Vakufu – Uskoplju. Neki su ga i tjerali te maltretirali što je Reufa jako žalostilo. Odlučio je usvojiti ga, napraviti sve papire i poslati u azil gdje će imati barem hranu i smještaj.

– Mislio sam da će mu tamo biti bolje. Međutim kada sam mu došao prvi put u azil okrenuo je glavu od mene. Nije htio ni da me gleda. Osjećao sam se kao da sam ga izdao. Nije prošlo malo vremena Medo je pobjegao iz azila i ponovno se vratio kod mene u Gornji Vakuf-Uskoplje.

Hranio sam ga svakodnevno, šetao s njim uz Vrbas. Kako je po Gornjem Vakufu-Uskoplju krenulo hvatanje pasa za azil, Medo je ponovno završio u kolektivnom smještaju, ali i pobjegao po drugi puta.

Onda sam zamolio Sanela Alagića, direktora veterinarske stanice Bugojno da ga udomi kod Muniba Delića u jedno selo. Medo je danas kod Muniba.

Svakodnevno mu nosim hranu, ali je pošao uz ovce Jusufa Delića tako da je postao i koristan”, govori za Flash.ba Reuf Ajanović, čovjek koji kako kaže voli sva stvorenja na zemlji. Od kukaca do ptica, pasa i drugih životinja.

Reuf prelazi dnevno 40 kilometara kako bi nahranio svoga ljubimca iako je invalid. On angažuje vozača i automobil da ga voze tako da mu cijela penzija ode na troškove i hranu za Medu.

– Šta ću volim ga, moj je ljubimac a i penzija se mora negdje potrošiti”, govori Reuf Ajanović. (Naj portal)