Sudbine

U Vesninoj čarobnoj bašti raste 400 vrsta biljaka: POGLEDAJTE KAKO IZGLEDA NJENA LJUTA PAPRIKA „PETROV PENIS“

Published

10 mjeseci

16/11/2023

U Srednjoj Omanjskoj, selu u dobojskom kraju iz kojeg su mnogi iselili, Vesna Bošnjak uzgaja oko 400 vrsta povrća, voća i mirisnih trava i od njih pravi nevjerovatne delicije, poput domaćih žele bombona sa ukusom mente, unikatnih likera i kiselih krastavčića koji izgledaju kao minijaturne lubenice.

Vesnina čarobna bašta nije velika, tek jedan plastenik i nekoliko dunuma zemlje, na kojima se i u ove kasnojesenje dane može ubrati pokoja paprika ili malina.

Ali, čarolija se iz gredica preselila u tegle, boce i ukrašene kutijice, spremne za prodaju. Sve je domaće, neprskano, brižljivo odnjegovano i ukusno. I sve je to Vesna uradila sama, svojim rukama.

„Uzgajam oko 400 vrsta povrća, voća i aromatičnog bilja. Neću proširivati proizvodnju, jedva i ovo stižem. Ideja imam na pretek, ali šta vrijedi kad nemam s kim raditi – kaže za „Srpsku info“ Vesna.

Njena kuća je puna kesica i teglica sa sjemenima iz SAD, Španije, Italije, Rusije, Južne Amerike i naravno sa domaćeg terena i iz komšiluka. Samo od Mitra Stevića iz Srbije dobila je sjemena za 40 sorti povrća.
Vrijedna vrtlarica se najviše “zadala” oko paradajza: gaji čak 230 sorti ovog povrća. Teško joj je, kaže, izdvojiti koji paradajz najviše voli, ali favoriti su joj Žikino srce, ruski Ural, korčilanski čio čio sun i, naravno, crni paradajz, koji je najzdraviji.

Ima i sedamdesetak vrsta paprika, među kojima su i crne roge, pa ljute paprike, specijalno uzgojene za pravljenje ljutog ajvara, pa ajčarapita, peruanska divlja papričica, koja je najskuplja.
Jedna teglica ove paprike, veličine rakijske čašice, prodaje se za 10 maraka. I mušterije se otimaju za nju.

Ipak, najljuća među Vesninim paprikama je jedna mala žuta, koja ima bezobrazno ime: zove se Petrov penis.

Vesna gaji i kikiriki, pa maline, borovnice, jagode, a u bašti ima i nekoliko vrsta mente, koja miriše na razne načine: jedna “vuče” na čokoladu, druga na narandžu, treća na jagodu.

I kad se sve to pobere i sabere, Vesna se baci na pravljenje likera i zimnice kakva se nigdje drugdje ne može naći.

Tako u Vesninom dućanu možete uloviti lovačku salatu, miks paprike, paradajza i još nekoliko vrsta povrća, što je u kombinaciji, tvrde mnogi gurmani, ukusnije čak i od ajvara.

Među kiselim salatama ističu se minijaturni krastavčići, koji izgledaju kao lubence veličine klikera. A posebna zanimacija su joj domaći žele bomboni, među kojima su i oni zeleni, od mente.

Teško je i zamisliti da ova vrijedna i nasmijana 53-godišnja žena ikad sjedi skrštenih ruku.

Sve što ima na svom imanju stvorila je, kaže, u poslednje tri godine. A prije toga život ju je vodio od rodnog sela Kostajnica kod Doboja, preko Crne Gore, pa onda povrataka u Doboj, gdje je nekoliko godina sa porodicom živjela u gradu.

„Živjeli smo u gradu, a ovdje u Srednjoj Omanjskoj, na području opštine Usora, moj suprug Ivan je naslijedio porodično imanje. Nismo dozvolili da ono propada, pa smo nekoliko godina jurcali iz grada u selo, iz sela u grad. I na kraju smo odlučili da se skrasimo ovdje na svom posjedu – priča Vesna.

Uz to što je poljoprivrednica i preduzetnica, Vesna je i majka i domaćica. Njen sin je već odrastao, živi u Njemačkoj i bavi se programiranjem, a i kćerka, koja je srednjoškolka, interesuje se za isti posao.

Vesnin suprug radi u Hrvatskoj, pa su kuća i imanje uglavnom na Vesninim plećima. Na jednostavno pitanje koliko traje njen radni dan, Vesna odgovara: nemam pojma.

„Stalno nešto radim, ali niko me ne tjera na to. Jednostavno volim ovaj posao, nemam šefa nad glavom i uživam u ulozi seoske domaćice – kaže Vesna.

Ljubav prema zemlji i poljoprivredi naslijedila je od svog oca, tatuške Ljubomira Kvržića, koji je bio jedan od najuglednijih domaćina u Kostajnici. Od njega i od majke je, kaže, naučila mnogo toga: i o ljudima i o životinjama i o biljkama.
Ne brine je što njena djeca nisu krenula istim stopama.

„Svako ima u životu svoj put i jedino je važno da je na tom putu srećan i da ga prati ljubav i zdravlje – kaže Vesna.

Vesna je svoj put izabrala i nije se pokajala. Iako su njeni proizvodi sve traženiji, pa ne može da proizvede koliko mušterije traže, iako se za njene delicije sve češće interesuju i šefovi kuhinja u najboljim restoranima u BiH, ona kaže da ovo što radi, ne radi zbog novca ili “slave”.

„Naprosto hoću da pokažem i mladima, a i onima malo starijima, da se na selu može lijepo živjeti od svog rada, samo ako imaš ideja i ako se malo potrudiš – kaže Vesna Bošnjak. (Naj portal)

Tagovi:bašta istaknuto petrov penis Vesna Bošnjak

Sljedeća vijest

AUUU, KAKO SU ZGRADE “PORASLE”: Ovo je reakcija čovjeka koji je izašao iz zatvora nakon 68 godina!

Predhodna vijest

Fikret Halilović stari, ali ne zaboravlja: I DANAS BOLE MATERINE RIJEČI OČUHU „UDRI GA“…

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)