Dragolav Mihajlović je zvijezda iz sedamdesetih godina. Plijenio je izgledom I velikim hitovima. Tada su mediji pisali I o njegovoj ljubavi sa Jasnom Kočijašević, s kojom I danas živi u sretnom braku.

Tu ljubav su mnogi osuđivali, a oni su je u pjesmama opjevavali. Jasna je na ilidžanskom festivalu pjevala “Sudimo, sudimo svima koji nam brane da se volimo”, a Kanarinac je na “Beogradskom proleću” gotovo molećivo pjevao “Budi mi djevojka kada te molim”. Tada se pojavio kao debitant u konkurenciji najvećih zvijezda: Šabana Šaulića, Lepe, Kvake, Nedeljka Bilkića, Tome Zdravkovića…

“Kad se samo sjetim Šabanovog nastupa sa “Utjehom”. Pjevao je maestralno, publika je bila u delirijumu, vraćala ga više puta na scenu. Poslije Šabana su pjevali Lepa, Nedeljko, Cune, Serbezovski, a ja u sendviču između Tome i Kvake. Ko zna, možda je to bila i moja prednost.

I bila je. Kanarinac je dobio maksimalan broj poena, sve desetke članova žirija, i postao apsolutni pobjednik “Beogradskog proleća”. “Zlatna djetelina” pripala je Kanarincu, srebrna Tomi a bronzana Kvaki.

“Naravno, bio sam vidno uzbuđen, postao sam miljenik publike, štampanih i elektronskih medija. Novine su pisale: “Momak iz Niša zna da donese pjesmu, zna i da se raduje. Njegova pobjeda može se pripisati i njegovom narodnjačkom šarmu.”

“Budi mi devojka” je nastavak pjesme “Ja te volim” sa kojom sam 1969. osvojio prvu nagradu publike na “Ilidži”. Posvetio sam je, kao i desetine drugih, carici mog srca Jasni Kočijašević. Ta pjesma je zazvučala kao pravi narodnjački šlager, nešto novo u tom trenutku, uz maestarlan aranžman Mileta Uroševića koji je specijalno za finalno veče duplirao svoj sastav. Publika mi je povjerovala i tada, vjeruje mi i danas. Srce ne zna da laže.- priznaje Kanarinac. (Naj portal)