U naselju Studena nadomak Bosanske Dubice, koja se ugnijezdila na sjeverozapadu BiH i koja graniči sa Hrvatskom, nalazi se stablo vrbe staro oko 350 godina. O ovom svojevrsnom „spomeniku prirode“, postoje brojne priče i anegdote koje i danas kruže po selima Kozarske Dubice, kako još službeno oslovljavaju ovaj bosanskohercegovački gradić.
Stara vrba u selu Studena, nijemi je svjedok mnogih događaja u prošlosti; ovdje su se rodile prve ljubavi, ali i sačuvala glava kada bi neprijatelj prolazio.
Selo Studena, koje je, kako se vjeruje dobilo ime po nesvakidašnje hladnim jutrima i večerima i tokom ljeta, nekada je brojalo po dvedesetak i više kuća, a u svakoj kući je bilo po pet i više članova, a danas, kako kazuju stari, „svi mještani mogu stati u duplju vrbe“. Seljani su poumirali ili se raselili negdje drugdje, a ostale su priče o selu i vrbi.
Po starom vjerovanju selo Studena je najstarije u ovim krajevima ili, kako to Vesna Praštalo kaže:
“Po pričama još starijih od naše bake, koje se i danas prepričavaju, vjeruje se da dosta starije od vrbe po kome je danas poznato našim generacijama, a vrba je doživjela svoj duboki vijek starosti, oko 350 godina, zahvaljujući što raste, uz potok, u udoli, i nije izložena jakim vjerotvima. Mještani je vole i ne pomišljaju da je diraraju. Za nas je ovo sveto drvo. Ovdje se kaže, ako je vrijeme da se osuši neka to dođe prirodnim putem.
Znatiželjnici rado zavire i u njeno duplje, koje može poslužiti kao sklonište od kiše i nevremena.
Za staru vrbi vezuje se zanimljiva anegdota. Kako je nekim čudom u krošnji vrbovog stabla narastao grm drijenjka, vjerovatno se zametnuo od sjemenke koju su ptice donijele, ovdašnji malobrojni mještani vele da kod njih ne važi izreka “kad na vrbi rodi grožđe”. Oni su je preinačili u “kad na vrbi rodi drijenjak”. Doduše, grm drijenjka još nije zametnuo plodove, ali je sasvim izvjesno da će se u bliskoj budućnosti zacrveniti u krošnji vrbovih grana. (Naj portal)
