Pratite nas

Sudbine

U sedmoj deceniji života stoji naopačke na bandijeri i drvetu: MIĆO AKROBATA JE ŽIVA LEGENDA

Published

on

Živa legenda svog kraja, Miroslav Jevtić iz sela Sikirica nadomak Paraćina, sedmu deceniju gazi sa takvom lakoćom kao da je dečkić.

Nadaleko je poznat i po svom nadimku Mićo Akrobata i to sa pravom, jer ovaj čovjek više svog života je proveo izvodeći razne akrobacije i penjući se po drveću, nego normalno hodajući.

„Majka mi je rekla da kad sam bio mali, glavom sam udario o stepenik. Međutim, ništa mi nije bilo i još tada se vidjelo da ću biti poprilično izdržljiv. Tako je sve i počeo, a traje i danas. Obožavam drveće, volim da se penjem na krošnju, a ljudi ostanu šokirani kad vide mene kako na grani radim salto – rekao je za Rinu Mićo Akrobata.

Voli da kaže, da kada je bio mali izbjegavao je da vrijeme provodi po šest čitavih časova u školi, pa ih je zamijenio časovima u prirodi.

„Nisam mogao miran, više sam volio da provodim vrijeme napolju nego u klupi i mislim da sam, bar što se mene tiče, bio u pravu. Trenirao sam svaki dan, do iznemoglosti i time stekao zdravlje i kondiciju da kasnije mogu da radim. U školi sam bio najmanji rastom, ali najjači u čitavom razredu zbog čega su mnogi htjeli da se rvu sa mnom – prisjeća se Miroslav.

Brojne su aktivnosti koje je on do sada savladao, ali i uspio da ih i dalje praktikuje, čak i u sedmoj deceniji života. Osim drveća, kako kaže, voli da se penje na bandere, ali i izvodi brojne druge akrobacije.

„Ja sam po 200 metara išao na rukama i svi su se čudili kako ja to uspijjevam. Peo sam se na neomalterisanu kuću od cigle, bez bilo kakvih pomagala, samo zavučem prste između blokova, kao da se lijepim. Nosio sam i kamen na goloj glavi bez bilo kakvog sunđera ispod, imao sam i snimke koje su mi obrisali – kaže ovaj akrobata.

Njegova sestra Verica jedina je koja se plaši njegovih akrobacija, dok ga drugi zadivljeno posmatraju. Mića se nada da će ovako jak i spretan biti i kada uđe u duboku starost, jer ne želi da se preda, a godine su za njega samo broj na papiru. I dok čuveni mornar Popaj svoju snagu pronalazi u špinatu, i Mićo ima svoju tajnu.

„Kopriva, koje ima svuda po našim livadama je izvor moje snage i zdravlja. Duboko vjerujem da je to izuzetno zdrava biljka, svakodnevno je konzumiram na razne načine. Ne gledam u to koliko godina ko ima, ja očekujem da ću biti ovako sposoban i u stotoj godini života. Sanjao sam Svetu Petku koja mi se obratila rekavši da me ona čuva, i ja se nadam da ću ovako zdrav i jak, kako u rukama, tako i u nogama doživjeti duboku starosti – poručio je Mišo akrobata za kraj. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending