Sudbine

U posjeti supružnicima Krstić iz Subotice: HTJELI SU JEDNO DIJETE, A DOBILI ČETVORKE

Published

1 godina

08/07/2023

Vasilije, sin Mire i Mladena Krstića bio je još mali kada je jednog dana zamolio mamu i tatu da dobije bracu ili seku, kako se ne bi igrao sam. Brižni roditelji željeli su da ispune sinu želju, ali su planirali samo još jedno dijete.

Ali sudbina je htjela drugačije, pa su umjesto jednog dobili još četvoro! Tačnije, malu Melaniju i tri brata Dimitrija, Božidara i Zaharija! Inače, Dimitrije i Božidar su jednojajčani blizanci.

„Mi smo željeli još jedno dijete. Željeli smo starijem sinu brata ili sestru. Pošto 7 godina nismo mogli da dobijemo dijete, pa smo se odlučili za vantjelesnu oplodnju. Stavili su mi tri embriona i poslije tri sedmice se jedan podijelio, nastali su jednojajčani, i tako smo dobili četvorke – počinje za 24sedam priču mama Mira.

Poslije prve bete, zapravo, ljekari su im rekli da će biti trojke a Mira kaže da nije vjerovala da će uspjeti da se rodi svo troje djece s obzirom da dugo nije mogla da ostane trudna.

„E poslije kada se jedan embrion podijelio i nastale četvorke, onda sam shvatila da je ozbiljno. Svakako da sam bila u šoku, a nisam ni vjerovala da može da se rode četvorke jer nisam bila dovoljno upućena. Bili smo šokirali i zabrinuti, a od Novog Sada do Subotice suprug i ja nismo riječ progovorili! – priča ona kroz smijeh.

Kada su došli kući ona je pitala supruga šta će da rade.

„Pitala sam ga:”Ne misliš valjda da ću da rodim četiri bebe, pa to je nemoguće?”. A on mi je kazao: “Ako je Bog tako htio pusti, pa kako bude tako će biti”. I stvarno je tako i bilo! – ispričala je ona.

Na pitanje da li je bilo teško nositi četiri bebe, Mira kaže da “nije toliko” ali je gotovo svo vrijeme trudnoće morala da leži osim kada je išla kod ljekara.
Inače, kada su starijem sinu Vasiliju saopštili da će dobiti troje braće i sestara, što su u početku mislili, on je bio sretan ali je pitao zašto ne mogu da budu četiri!

„Rekao je da bi htio da budu četiri dječaka, da ima sa kim da igra fudbal! Tada je bio drugi razred. Kada smo saznali da su četvorke i saopštili mu, on je rekao: “Super, biće četiri dječaka!”. Ja sam rekla molim te bar jedna djevojčica a on je rekao da može! – priča Mira kroz smijeh.
Njene četvorke danas imaju četiri godine. Mira kaže da joj je sve brzo proletjelo.

„Prve tri godine nismo znali gdje udaramo. Meni je najbrže prošlo jer sam najviše sa njima, pošto suprug radi. Mi smo ih već sa dvije godine počeli da vodimo na more, zimovanje… nigde nam nije bilo teško, ali sada je mnogo lakše jer su samostalni i razumiju. Slušaju donekle, kao i sva djeca, a pogotovo što ih je četvoro pa se i svađaju, potuku i svako hoće da je prvi. Ne bih vratila to vrijeme unazad, jer bilo je tu i ne spavanja, ali sve je brzo proletilo – priča ona.

Mama Mira dodaje da su svi blizanci različitog karaktera, ali da se slažu.

„Kada neko drugi na jednoga viče, ili se posvađa sa nekim od drugara, ovo troje prilete. Ali kada ih ja grdim, onda se ne brane već guraju jedno drugo naprijed i viču da nisu krivi! – priča ona kroz smijeh.

Međutim, posebno je zanimljivo da su jednojajčani blizanci nekako specijalno povezani.

„Evo sad na moru smo jednom vadili trn, a ovaj drugi je počeo da vrišti i rekao da mu pustimo brata. Bilo je tu još takvih situacija. Jedan je operisao bruh, a drugi je bio kod kuće. I mama mi je javila da je on jako vrištao i plakao. Tako da njih dvojica imaju neku posebnu povezanost – priča Mira.

A što se tiče kćerkice Melanije, za nju kaže da je pametnica i da sve prvo nauči i zna, a onda se ponaša kao mama prema braći. Ali oni baš to i ne vole i stalnoj joj viču da im ona nije mama!

„Jednojajčani su slični, ona je malo tvrdoglava a četvrti Dimitrije je dobrica. On voli sam za sebe da se igra. Ako mu se igra sa njima, igraće se. Ne voli da se tuče kao ova dvojica, ali u suštini svako ima svoj karakter – priča ona.

Gdje god se pojave ova četvorke, oni su atrakcija a to čak može da bude pomalo i dosadno za roditelje.

„U Subotici i dalje ima ljudi koji nisu čuli i vidjeli, pa se iznenade. Ali svakako prilaze, pa ih hvale, pričaju sa njima… I na moru takođe. Kažem im samo da ukucaju na Jutjub i sve će saznati o nama! – kaže Mira.

Inače, sva djeca u porodici Krstić imaju zajedničku ljubav prema jednom sportu a to je fudbal! Najstariji Vasilije i aktivno trenira.

„Mogu reći da ovi jednojajčani dosta dobro barataju loptom. Vodili smo ih u školicu sporta, i tu su dosta dobri bili. Ali su poslije počeli da plaču, pa smo ih ispisali dok malo ne porastu. Ali jako su spretni! – priča mama poznatih subotičkih četvorki. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Haris Šarić vratio vlasniku novčanik pun novca: ČIST OBRAZ I MIRAN SAN SU MOJE NAJVEĆE BOGATSTVO

Predhodna vijest

Još jedan beskućnik iz Zenice: SAŠI SIMIĆU OPŠTINA UZELA STAN, ON DANAS SPAVA U TUNELU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)