Pratite nas

Sudbine

U penziji shvatio da je više ne želi kao suprugu: PRAŠTAO SAM ŽENI NEVJERSTVA 40 GODINA, NJENI ŠVALERI ME PROGONE NA SVAKOM KORAKU

Published

on

Svaki par koji je u braku priznaće vam da je neophodno dosta razumijevanja, kompromisa i tolerancije da bi zajednica opstala više godina, a kamoli decenija. Međutim, kako upozoravaju psiholozi nije dobro probleme gurati pod tepih jer će kad tad isplivati na površinu i doći na naplatu.

Kako se požalio jedan muškarac u sedmoj deceniji godinama je tolerisao nevjerstva svoje supruge. Međutim, sad kada su oboje u penziji i okrenuti jedno drugom sve je došlo na naplatu.

“Imam 65 godina, a moja supruga 64. Imamo troje djece i dvoje unuka, a u braku smo 40 godina. Ja nikada ranije nisam želio da se razvedem iako su o mojoj supruzi uvijek kružile razne glasine, ali ja sam odlučio da ih ignorišem.

Radila je u kol centru taksija gdje je uglavnom imala noćne smjene. Uvijek je imala veću se*sualnu želju od mene. Kako su godine prolaze mene je se*s totalno prestao da interesuje, ali je i ona i dalje željela odnose – započinje priču ovaj čovjek, a o tome je pisao i San.

On je priznao da je jednom prilikom tražeći stvari tražio u zajedničkoj fioci našao skriven njen izazovni donji veš, koji nikada pre, a ni posle toga nije nosila za njega.

„Kada sam našao taj veš, ništa joj nisam rekao. Dešavalo se da čujem govorkanja na svakom koraku, ali nisam se obazirao. Jednom me je pozvao čovjek koga površno poznajem, a koji radi kao taksista. Bio je polupijan, ali mi je rekao da me žena pravi budalom i da je spavala sa pola naselja, uključujući i njega. Na neki način sam čak i odbranio svoju suprugu, iako mi je dosta toga što mi je rekao zvučalo poznato.

Vremenom sam shvatio da me zaista vara i da je tokom našeg braka spavala sa velikim brojem muškaraca, ali sam riješio da joj oprostim i ćutim zarad djece i naše porodice. Međutim, sada smo oboje u penziji, djeca su se odavno odselila a mene je počela da užasava pomisao da ću do kraja života biti sa tom ženom koja me je varala na svakom koraku. Čini mi se da je to sve tek sada došlo da me progoni. Ona mi se gadi – objasnio je on.

Komentari su ubrzo usledili.

„Niko se nikada nije navikao na prevaru, zato što to nije nešto što je normalno u braku.

„Razgovarajte otvoreno sa suprugom o svemu sada, nikada nije kasno.

„Ljudi se razvode i u tim godinama, možda je najbolje da svako krene na svoju stranu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending